Svim nadležnim organima stojimo na raspolaganju, poručio je Milan Gazdić, direktor Agencije za zaštitu životne sredine, odgovarajući na krivičnu prijavu koju su protiv njega podnijeli Mihailo Asanović, predsjednik Opštine Zeta, i Milan Knežević, poslanik DNP-a.

Asanović i Knežević podnijeli su krivičnu prijavu protiv Gazdića zbog, kako su naveli, propusta u saniranju bazena crvenog mulja u krugu KAP-a.

Gazdić je rekao da podržava svakog građanina da podnese krivičnu prijavu i poručio da većina građana zna da je prijava podnijeta zbog davanja saglasnosti na elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu za gradnju postrojenja za prečišćavanja otpadnih voda u Botunu.

“Žao mi je što je upravo Knežević podnio krivičnu prijavu jer ja sam ovde već četiri, pet godina i ovo je već ko zna koji put da se podnose krivične prijave protiv mene i Agencije”, saopštio je Gazdić.

Gazdić je naveo dokle se stiglo sa projektom rekonstrukcije bazena crvenog mulja.

“Ne znam ko im je dostavljao informacije i kako su dolazili do njih jer su to netačne informacije. Kroz projekat koji je finansirala Svjetska banka, odnosno od kredita Svjetske banke, a koji je obuhvatao i ovu lokaciju, bazena crvenog mulja, Agencija zaštite životne sredine je napravila projekat sanacije bazena crvenog mulja, koji je dobio i saglasnost i koji ima dozvolu. Nažalost, Svjetska banka nije mogla da finansira samu rekonstrukciju ove lokacije zbog toga što se u tom trenutku lokacija, kao i sada, nalazi u privatnom vlasništvu, a pravila Svjetske banke su da ne sprovode projekte koji se nalaze u privatnom vlasništvu. Agencija zaštite životne sredine je dakle napravila projekat, projekat ima saglasnosti i sve ove informacije smo slali nadležnim institucijama da što prije riješe pitanje ekspropriacije zemljišta, odnosno eksproprijacije te lokacije, kako bismo kroz neki sledeći projekat koji bi trebalo da krene uskoro, mogli da saniramo tu crnu ekološku tačku”,  rekao je Gazdić.

Gadzić kaže da se nije odustalo od projekta rekonstrukcije bazena crvenog mulja i da se nikada neće odustati.

“Nije se odustalo nikada od tog projekta, već jednostavno Agencija za zaštitu životne sredine nema nadležnost da vrši eksproprijaciju zemljišta. To nije naša nadležnost. Pozivam Milana Kneževića i njegovog kolegu da se raspitaju ko vrši eksproprijciju i da sa svoje pozicije moći probaju da utiču da se to pitanje što prije riješi, jer će se stvoriti preduslovi da se i sprovede projekat koji smo odavno planirali, koji je bio planiran i više od deset godina”, naveo je Gazdić.

Milan Gazdić kaže da su prilikom odlučivanja o elaboratu o procjeni zaštite životne sredine radili sve po zakonu.

“U Evropi i u razvijenim evropskim zemljama za ovako postrojenje se ne traži ekološka saglasnost, odnosno ne vrši se procjena uticaja na životnu sredinu. Znate zbog čega? Zbog toga što se po automatizmu smatra da će takvo postrojenje unaprijediti sredinu u tom području gde se bude gradilo. Vi imate situaciju da desetine miliona kubika otpadnih voda svake godine se uliva u Moraču, pa i u to područje zagađuju se podzemne vode, zagađuje se zemljište, zagađuje se poljoprivredno zemljište. Imate situaciju da je Kombinat aluminijuma u neposrednoj blizini, imate situaciju da se tu radi o industrijskoj zoni, preko puta imate divlje deponije otpada, eksploataciju šljunka, pored svega toga imate i bazene crvenog mulja. Pozivam Kneževića kao poslanika da utiče da se ova pitanja riješe sa svoje pozicije moći. On je moćniji i od Agencije za zaštitu životne sredine i od mene kao direktora Agencije. Hajde da svi utičemo da pomognemo građanima Botuna”,  naveo je Gazdić.

Direktor Agencije navodi da je projekat ocjenjivala stručna komisija, te da je na uvid morala imati izvještaje nadležnih iz 2001. i 2004. godine koji su pokazali da je životna sredina zbog bazena crvenog mulja bila zagađena.

“Vodio sam računa jer sam znao da je pitanje jako problematično i od samog početka smo bili jako neutralni. Htjeli smo upravo da neko stručan pogleda dokumentaciju i da svoju ocjenu. Postupak je vođen na osnovu Zakona o procjeni uticaja na životnu sredinu i na osnovu podzakonskih akata, apsolutno je sve po zakonu, siguran sam bez jedne proceduralne greške. Svaka komisija mora sadržati i članove i spoljne članove jer Agencija nema kapaciteta da pokrije svaki segment životne sredine. Mi do skora nismo imali u Agenciji mamologa, tehnologa ili hemičare koji se bave upravo tim vrstama projekata i zbog toga smo angažovali ljude koji su doktori nauka. Vidio sam da je Knežević iznosio i neke informacije o primanjima članova komisije. Moram da napomenem da se sredstva članove komisija ne izdvajaju iz državnog trezora, već nosilac projekta je dužan da plati ta sredstva koja idu kasnije članovima komisije koji rade na ovom projektu”,  rekao je direktor Agencije.

Poručuje da izgradnja kolektora u Botunu ne zavisi od Milana Gazdića ili od Agencije za zaštitu životne sredine već da se odluka donosi na mnogo većem nivou.

“Ne bježimo od odgovornosti, donosimo teške odluke i trpimo ovakve pritiske već četiri godine. Navikli smo na ovo i kažem još jednom, stojimo na raspolaganju svim nadležnim organima, neka dođu i neka ispitaju cijeli slučaj, ne samo ovaj, nego i sve druge za koje se smatra da su nezakoniti u Agenciji. Ja ih prvi pozivam”, poručio je Gazdić.

On je naveo da je kolektor prošao Prostorni plan Crne Gore i Prostorno urbanistički plan Podgorice.

“Pitam Kneževića ko je dao saglasnost na Prostorni plan i PUP i zašto su u oba ta planska dokumenta dozvolili da stoji kolektor u Botunu. Tako planiran projekat, kada dođe u Agenciju za zaštitu životne sredine, posao Agencije je da da mjere koje će uticati na smanjenje uticaja tog projekta na prirodu. Agencija za zaštitu životne sredine daje set mjera koje će smanjiti uticaj tog projekta na životnu sredinu. Dakle, to je praktično naš posao. Ne odlučujemo mi da li će se neki projekat graditi ili neće. Jednostavno, ako ne postoji alternativa, ako ne postoji mogućnost da se smanje ti uticaji kroz ove mjere, tek u tom slučaju dolazi do negativnog mišljenja”, naveo je Gazdić.

“Trend istorijskih rekorda ove godine u isporuci vode nastavljen je i u septembru: Regionalni vodovod isporučuje 103% više od ugovorenih količina i čak 62% više nego 2023. godine. U septembru mjesecu naši sistemi isporučivali su 826 litara u sekundi, dok je ugovoreno svega 425 litara u sekundi. Tokom ljeta, u jeku turističke sezone, dostizali smo istorijskih 1036 litara u sekundi, čak 173% više od ugovorom predviđenog”, kazao je predsjednik Odbora direktora Regionalnog vodovoda Crnogorsko primorje Zoran Lakušić.

On ističe da ovi impresivni rezultati nijesu slučajnost.

„Oni su plod odlučne akcije države, uz pomoć Regionalnog vodovoda, nevladinog sektora i slobodnih medija, kada smo 2023. godine zaustavili nelegalnu eksploataciju šljunka u koritu Morače. Bila je to borba protiv organizovanog kriminala i šljunkarske mafije, toliko opasna da su u njenom suzbijanju morale biti angažovane i vojska i policija“, naveo je Lakušić.

Dodaje da je ponosan i čvrsto odlučan da stane na prvu liniju odbrane javnog interesa.

„To nije bila samo borba za vodu, već borba za pravdu, zakon i životnu sredinu Crne Gore. Bio je to rizik po živote svih nas koji smo se usudili da se suprotstavimo, jer su protivnici bili među najmoćnijim kompanijama u državi, sa jakim vezama u institucijama sistema. U toj borbi bilo je prijetnji, ucjena, izdaja, pokušaja diskreditacije, praćenja i brutalnih napada, koji, nažalost, traju i danas, kroz tekstove jednog portala bliskog tim strukturama. Ali ova sezona je dokazala istinu koju smo od početka tvrdili, prestankom nezakonitog kopanja šljunka i primjenom naučnih metoda obnovljeno je izvorište Bolje Sestre“, istakao je Lakušić.

Navodi da je to potvrdio i ministar ekologije Damjan Ćulafić prilikom nedavne posjete koritu Morače: „Sprečavanje nelegalne eksploatacije šljunka iz korita Morače predstavljalo je i danas predstavlja jedan istorijski iskorak. Sve dalje aktivnosti doprinijeće očuvanju ovog izvorišta od strateške važnosti za Crnu Goru“.

Lakušić je govorio i o ostvarenim rezultatima Regionalnog vodovoda.

„Nekad smo, 2021. godine, na prelivnom pragu izvorišta Bolje sestre imali jedva 265 litara u sekundi. Danas govorimo o rekordima preko hiljadu litara u sekundi. To je istorijski preokret i potvrda da je država jača od mafije. Ovo što smo uradili u mom mandatu je zaista istorija. Da nije bilo ove borbe, u kojoj smo često ekološki aktivista Vuk i ja bili usamljeni, pitanje je da li bi Crnogorsko primorje ovog ljeta uopšte imalo vode. A posljedice toga bile bi nesagledive. Zato danas, kada isporučujemo istorijske količine vode, sa ponosom mogu reći, vrijedilo je svake prijetnje, svake neprospavane noći i svakog rizika. Vrijedilo je jer je crnogorsko primorje imalo dovoljno vode“, kazao je Lakušić.

Podsjeća da to nije bila samo administrativna odluka ili tehnički zadatak, to je bila prava drama na koritu Morače.

„Na jednoj strani, država, vojska, policija, Regionalni vodovod i svi oni koji su branili javni interes. Na drugoj, šljunkarska mafija, organizovani kriminal najopasnijeg tipa, kompanije sa ogromnim kapitalom, vezama i zaštitnicima decenijama u institucijama sistema. Kada je država konačno stala iza zakona, slike koje su tada obišle Crnu Goru izgledale su jezivo i zastrašujuće, vojni helihopteri na obali Morače, policijske patrole, tenzija i strah. Bio je to trenutak kada se jasno vidjelo da je riječ o opasnosti za čitavu državu, jer da bi se zaustavila šljunkarska mafija, morala je da reaguje najveća sila koju Crna Gora ima. Bio je to haos, bezvlašće na koritu, nelegalna eksploatacija, prekopane obale, devastirana priroda i izvorište Bolje Sestre na ivici opstanka. Ta slika je danas jeziva, ali je i opomena, da nije bilo odlučne akcije 2023. godine, ovog ljeta 2025. mi bismo pričali o katastrofi i nestašici vode, a ne o rekordnim isporukama“, upozorava Lakušić.

U tom vremenu, kao predsjednik Odbora direktora Regionalnog vodovoda, osjećao je teret i odgovornost.

„Nije bilo lako, prijetnje, ucjene, pokušaji da budem slomljen i ućutkan. Ali tada sam znao, kao i danas, da vrijedi rizikovati sve kada se brani javni interes. Ta borba 2023. bila je velika, dramatična i neponovljiva. Ona je prelomila istoriju. Zato danas, kada gledamo kako iz izvorišta Bolje sestre teče više od hiljadu litara u sekundi u toku ljetnjih mjeseci, moramo znati, ta voda je izborena, odbranjena i sačuvana u najtežoj bici protiv šljunkarske mafije u novijoj istoriji Crne Gore“, zaključio je Lakušić.

Na javnoj tribini „Tretman otpadnih voda u Crnoj Gori – izazovi i perspektive“, koju je danas organizovao Univerzitet Crne Gore u Rektoratu UCG, stručnjaci su jednoglasno poručili: bez funkcionalnih postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda nema očuvanja rijeka, jezera, mora, niti zdravlja građana. Poručeno je da Podgorica, Zeta pa i sami Botun trpe veću ekološku štetu jer nema postrojenja nego što bi donijela njegova izgradnja.

Prof. dr Milena Tadić sa Metalurško-tehnološkog fakulteta UCG, naglasila je da u borbi za očuvanje životne sredine, zagađivanje otpadnim vodama vrlo složen i kompleksan problem.

“Uporedo sa urbanizacijom razvojom industrije raste i stepen zagađenosti voda. Brojni su negativni uticaji koji mogu nastati kao rezultat ispuštanja otpadnih voda u prirodne vodene sisteme. Neke možemo primijetiti vizuelno, kao što je promjena boje, mutnoće, a najčešće nastaju promjene u pogledu hemijskih pokazatelja”, istakla je Tadić.

Sve nas to, kako je kazala, navodi na to da se otpadne vode moraju prečišćavati, a jedino rješenje je izgradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda.

“U medijima čujemo da se poistovjećuju termini prostrojenje za prečišćavanje otpadnih voda i kolektor, međutim, to su potpuno odvojene stavri, jedino su im zajedničke otpadne vode”, napominje Tadić.

Sam kolektorski sistem je, naglašava ona, zapravo kanalizacioni sistem koji obuhvata sistem cijevi i kanala putem kojih se sakupljaju i odvode te otpadne vode do samog postrojenja.

Dok sama postrojenja otpadnih voda, objašnjava Tadić, predstavljaju zasebne sisteme koji se sastoje od objekata uređaja u sklopu kojih se ta otpadna voda prečišćava primjenom različitih postupaka.

“Izgradnja postrojenja možemo reći da su kompleksni sistemi i podrazumijevaju rizike i izazove. Međutim, to su najvažniji infrastrukturni projekti za Crnu Goru. Jedino tako možemo postići održivi razvoj gradova, zaštitu životne sredine, i javnog zrdavlja”, zaključila je ona.

Da problem tretmana otpadnih voda nije samo tehnički, već i društveno-politički, naglasio je prof. dr Rade Šarović sa Filozofskog fakulteta UCG.

„Ovdje su upletene razne komunikacijske dimenzije koje proizvode izražene protivurječnosti između racionalne, naučne logike i teškog političkog nasljeđa, duboko ukorenjenih predrasuda, dnevno-političke trgovine i populizma. Živimo u društvu sa slabom ekološkom pismenošću, gdje otpor prema ovakvim infrastrukturnim projektima proizlazi iz nepovjerenja u institucije, nedovoljne informisanosti i iracionalnog odbacivanja nauke.“

Šarović je naglasio značaj javnih tribina, edukativnih programa i panel-diskusija, poručivši da „znanje ne smije biti marginalizovano, niti ima luksuz da bude neutralno“. Podsjetio je i na riječi Pjera Burdijea, da je „znanje oružje u borbi za simboličku dominaciju u medijskom prostoru“.

U Crnoj Gori se, napominje on, opštine mogu podijeliti na devastirane lošim prostornim planiranjem, i one koje su pružile otpor.

“Danas imate situaciju da građani ne percipiraju prostor kao opšte dobro, koje mora da se dijeli, već kroz prizmu ličnih želja”, kazao je Šarović.

Šarović je istakao da će svi budući investicioni projekti na temu životne sredine i ekološke održivosti, nailaziti na skepsu građana.

“To je zato što se državi sistem u ranije tri decenije pokazao potpuno nesposobnim da upravlja takvim projektima. Ovdje imamo i koliziju između onoga što je nauka i struka s jedne strane i populizam s druge strane. Postavljanje lažne nade populistički pred građane, ne može da riješi problem. Ali u tom kontektu, posljedice koje će se osjećati decenijamana području Podgorice i Zete biće vrlo konkretne”, naglasio je Šarović.

Prof. dr Ivan Samardžić, sa Geografskog fakulteta Univerziteta u Beogradu upitao je da li mi imamo luksuza i prostora da koristimo vodu, da je zagađujemo, ali da ne činimo ništa da tu vodu prečistimo.

Istakao je da ove i prošle godine mnoga mjesta u Crnoj Gori, ali i u Srbiji, imaju problem sa pićem.

“Po meni je civilizacijski iskorak za mnoga mjesta na Balkana da imamo pogon za preradu otpadnih voda… Mnogi gradovi u Srbiji nijesu riješili taj problem, ali ima pozitivan primjer kao što je Kruševac. Preko 80 odsto teritorije je povezano na kolektore koji sprovode tu otpadnu vodu do centralnog postrojenja. Sada otpadna voda Kruševca ima potpuno jedan drugi smisao “, istakao je Samardžić.

Kazao je da su česta pitanja da li jedan takav pogon ima uticaja na životnu sredinu, te da smatra da ako se traži lokacija nikada se neće naći idealna.

Crna Gora, kako je istakao prof. drDanilo Mrdak sa Prirodno-matematičkog fakulteta UCG, još uvijek nema razvijen i u potpunosti uspostavljen sistem za prečišćavanje komunalnih otpadnih voda.

“Većina izgrađenih postrojenja ima ozbiljne probleme u funkcionisanju, dok glavni grad Podgorica nema ni osnovno postrojenje. Usled velikog broja stanovnika, gradske rijeke su pod velikim pritiskom, naročito ljeti kada je nivo rijeka najniži, pa je opasnost po životnu sredinu, ali i zdravlje ljudi, najveća. Ovakva postrojenja nijesu nikakav luksuz, već osnovna kulturološka potreba života u urbanim sredinama, kao i uslov da sačuvamo naše rijeke, vodene ekosisteme i zdravlje ljudi“, naglasio je prof. Mrdak.

Istakao je da kada se dobije novac od EU za izgradnju postrojenja, konsultanti moraju da dobiju prave informacije da bi mogli da rade na pravi način.

“Često se dešava da te podatke ne dobiju na pravi način. U tom dijelu, nastaju svi problemi. Imamo dosta problema u Crnoj Gori koji izaziva ljudski faktor. Ja sam molio da se obezbijede dodatna sredstva za ljude koji pobjeđuju na tenderima, upravo da bi izbjegli ovakve situacije”, poručio je Mrdak.

Mrdak je kazao da u potpunosti razumije stanovnike Botuna, ali da moraju da se razumiju i interesi Glavnog grada.

“Neće tako lako propasti novci koje je EU obezbijedila, nije to baš poklon, već više investicija. Postoji prostor za dodatno pregovaranje. Priča je istrgnuta iz oblasti struke, i prevedena na teren politike”, pojasnio je on.

Napominje da moramo da shvatimo da će uvijek biti neko ko će biti protiv.

“Postrojenja nijesu savršen sistem. Morate da ulažete veliku energiju da to opstane. Imate takvih problema u nekoliko gradova. Postrojenje je civilizacijski iskorak i to treba da uradimo zbog nas,. Ne zbog EU. To treba da bude naša ideja, a ne jer neko od nas to traži. To treba da bude težnja svakog građanina. Pravo na zdravu životnu sredinu je najsvetije pravo”, kazao je Mrdak.

Mrdak smatra da je postrojenje dobro rješenje.

“Otpadne vode su pune deterdženata, ljekova, ulja…To je jedna mješavina elemenata periodnog sistema i raznih organskih i neorganskih jedinjena. Istraživanja se rade u posljednje vrijeme i mislim da su postrojenja najbolje rješenje za Crnu Goru. Mi smo mala zemlja i to treba imati u vidu”, naglasio je on.

Problem Podgorice dodatno je pojasnio doc. dr Duško Vujačić sa Filozofskog fakulteta i Fakulteta za turizam i hotelijerstvo UCG. Trenutni kolektor ima kapacitet da preradi otpadne vode za 50.000 stanovnika, dok Podgorica danas broji više od 200.000.

„Sve otpadne vode iznad tog kapaciteta završavaju u rijeci Morači, zatim kroz Zetsku ravnicu u Skadarsko jezero i dalje u Jadransko more, što problem čini regionalnim. Ako se ne krene s izgradnjom novog postrojenja, Podgorica bi mogla da plati štetu od oko 100 miliona eura, što bi značilo finansijski kolaps, a još veći problem je prijeteća ekološka katastrofa za glavni grad i širu oblast“, upozorio je Vujačić.

Izvor: RTCG