Priroda i društvo

MSS: Novinari ne mogu biti predmet političkog reciprociteta

Medijski savjet za samoregulaciju: Napad na novinarku je napad na sve novinare u Crnoj Gori

Medijski savjet za samoregulaciju izrazio je ozbiljnu zabrinutost zbog odluke vlasti Republike Srbije da zabrane ulazak novinaru i autoru emisije „Načisto“ Petru Komneniću, ocjenjujući da je neprihvatljivo da profesionalni novinari budu predmet političkog reciprociteta.

U saopštenju navode da je zabrana predstavljena kao recipročna mjera nakon što je Crna Gora zabranila ulazak glavnom i odgovornom uredniku Informera Draganu J. Vučićeviću.

„Ovakav potez nije iznenađenje nakon najava koje je prethodnih dana iznosio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Međutim, zabrinjava pokušaj da se profesionalni rad jednog novinara dovede u istu ravan sa uređivačkom politikom medija koji je u Crnoj Gori sankcionisan zbog kontinuiranog širenja govora mržnje, vrijeđanja dostojanstva građana i negiranja crnogorskog nacionalnog identiteta“, navodi se u saopštenju.

Iz Medijskog savjeta podsjećaju da je Savjet Agencije za audiovizuelne medijske usluge privremeno zabranio reemitovanje programa Informer TV zbog sadržaja kojima se, kako navode, podstiču mržnja i diskriminacija, te vrijeđaju građani i institucije Crne Gore, dok je zabrana ulaska Draganu J. Vučićeviću uslijedila nakon niza javnih istupa u kojima je koristio uvredljiv i zapaljiv govor prema Crnoj Gori i njenim građanima.

Za razliku od toga, ističu da Petar Komnenić svoju profesionalnu karijeru gradi kroz autorsku emisiju u kojoj postavlja pitanja nosiocima vlasti i drugim društvenim akterima.

„Njegov novinarski stil može biti predmet javne polemike ili kritike, ali ono što se ne može osporiti jeste da njegov rad nije obilježen govorom mržnje, diskriminacijom niti vrijeđanjem bilo kojeg naroda. Upravo zato njegovo poistovjećivanje sa Draganom J. Vučićevićem predstavlja opasan presedan i šalje poruku da profesionalni novinari mogu postati kolateralna šteta političkih obračuna“, poručili su iz Medijskog savjeta.

U saopštenju ukazuju i da odluka dolazi u trenutku kada je u Crnoj Gori otvorena javna rasprava o mogućim promjenama vlasničke strukture kompanije Vijesti, uz brojne spekulacije o interesovanju kompanija bliskih vlastima u Srbiji za ulazak u vlasništvo tog medija.

„Medijski savjet za samoregulaciju ne želi da prejudicira motive niti povezuje ove događaje, ali smatra da ovakav razvoj okolnosti dodatno pojačava zabrinutost za očuvanje medijskog pluralizma, uređivačke nezavisnosti i slobode profesionalnog novinarstva u Crnoj Gori“, navodi se u saopštenju.

Dodaju da profesionalni mediji u regionu godinama rade pod snažnim političkim i ekonomskim pritiscima, te da se novinari suočavaju sa kampanjama diskreditacije, prijetnjama i pokušajima političkog uticaja na uređivačku politiku.

„U takvom ambijentu zabrane ulaska novinarima u druge države predstavljaju dodatni pritisak koji nije u skladu sa demokratskim vrijednostima, slobodom izražavanja i pravom javnosti da bude informisana“, ističe se u saopštenju.

Iz Medijskog savjeta poručuju da politički sporovi između država ne smiju biti prelamani preko leđa profesionalnih novinara.

„Novinari nijesu diplomate, niti predstavnici vlasti, već ljudi čiji je posao da postavljaju pitanja, istražuju i informišu javnost. Zbog toga ne mogu biti predmet političkog reciprociteta, već se državnici i funkcioneri moraju uzdržavati od mjera koje mogu ugroziti slobodu medija i slobodno obavljanje novinarskog posla, jer su nezavisno novinarstvo i sloboda izražavanja temelj svakog demokratskog društva“, zaključuje se u saopštenju.

Na kraju su ocijenili da bi izjednačavanje profesionalnog novinara sa propagandnim tabloidom predstavljalo ozbiljan udar na profesiju.

„Ako se profesionalni novinar može proglasiti ‘recipročnom mjerom’ zbog rada propagandnog tabloida koji je sankcionisan zbog govora mržnje, onda se ne kažnjava novinarstvo – nego profesionalizam“, poručili su iz Medijskog savjeta za samoregulacij

Slične teme:Crna gora medijski savjet za samoregulaciju novinari zabrana

Sledeće

Rast interesovanja za upis na UCG nastavljen i u drugom roku: Stomatologija, Arhitektura i Menadžment među najtraženijim programima

Ne propustite

Šaranovića: Počinje kampanja „Živi, ne žuri“

Portal Zeta

Reklama

Klikni da ostaviš komentar

You must be logged in to post a comment Login

Priroda i društvo

Prof. dr Irena Orović izabrana za rektorku Univerziteta Crne Gore

Redovna profesorica Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta Crne Gore i aktuelna prorektorka prof. dr Irena Orović izabrana je za rektorku Univerziteta Crne Gore za mandatni period 2027–2030. godine.

Odluku o izboru donio je Upravni odbor Univerziteta Crne Gore na sjednici kojom je predsjedavao prof. dr Milivoje Radović.

Odluka je donijeta tajnim glasanjem, većinom glasova od ukupnog broja članova Upravnog odbora, u skladu sa procedurom utvrđenom Statutom Univerziteta Crne Gore.

Podsjećamo, Senat Univerziteta Crne Gore je prethodno većinom glasova utvrdio predlog za izbor prof. dr Irene Orović za rektorku Univerziteta Crne Gore. Na istoj sjednici Orović je predstavila svoj program razvoja Univerziteta, s fokusom na dalje napređenje kvaliteta obrazovanja i naučnoistraživačkog rada, snažniju podršku studentima i akademskoj izvrsnosti, izgradnju inkluzivne i društveno odgovorne akademske zajednice, kao i snažnije povezivanje Univerziteta sa zajednicom i privredom.

Prof. dr Irena Orović završila je studije na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta Crne Gore 2005. godine, gdje je nastavila akademsku i naučnoistraživačku karijeru, a 2020. godine izabrana u zvanje redovne profesorice. Magistarske studije završila je 2006. godine, a doktorsku disertaciju iz oblasti vremensko-frekvencijske analize i obrade signala odbranila 2010. godine.

U dosadašnjem naučnoistraživačkom radu objavila je oko 150 naučnih radova, od kojih je blizu 80 u vodećim međunarodnim časopisima sa SCI/SCIE liste. Koautorka je pet udžbenika, kao i knjiga i poglavlja u monografijama i enciklopediji međunarodnih izdavača, među kojima su Springer, CRC Press i Wiley. Usavršavala se na više međunarodnih naučnih institucija u Francuskoj, Njemačkoj i Sjedinjenim Američkim Državama.

Dobitnica je brojnih domaćih i međunarodnih priznanja, među kojima se izdvajaju nagrada Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, Plaketa Univerziteta Crne Gore za najboljeg diplomiranog studenta iz oblasti tehničkih, prirodno-matematičkih i medicinskih nauka, nagrada TRIMO za najbolju doktorsku disertaciju, kao i nagrada Ministarstva nauke za najuspješniju ženu u nauci.

Prof. Orovič je bila članica i potpredsjednica Savjeta za naučnoistraživačku djelatnost Ministarstva nauke Crne Gore, a od 2020. godine članica je Nacionalnog savjeta za visoko obrazovanje. Trenutno obavlja funkciju prorektorke i predsjednice Naučnog odbora Univerziteta Crne Gore.

Kao rezultat njenog rada i doprinosa unapređenju naučnoistraživačke djelatnosti, Univerzitet Crne Gore je dobio od Evropske komisije prestižni „HR Excellence in Research“ logo, kao priznanje za posvećenost unapređenju uslova za rad istraživača i usklađivanju sa principima Evropskog istraživačkog prostora

Priroda i društvo

Morsko dobro doniralo 10.000 eura Dječjem domu „Mladost“

Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom Crne Gore doniralo je 10.000 eura Dječjem domu „Mladost“ u Bijeloj za obezbjeđivanje dodatnog dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja djece koja borave u toj ustanovi.

Iz Morskog dobra saopšteno je da će zahvaljujući donaciji djeci biti omogućena dodatna zdravstvena zaštita i kvalitetniji pristup zdravstvenim uslugama.

Osiguranje obuhvata preglede ljekara opšte prakse i specijalista, dijagnostičke pretrage, laboratorijske analize i sistematske preglede.

Navodi se da je kompanija Veder neživotno osiguranje podržala inicijativu odobravanjem popusta od 50 odsto na premiju osiguranja.

Iz JP Morsko dobro zahvalili su toj kompaniji na podršci, ističući da zajednička inicijativa predstavlja primjer društvene odgovornosti i saradnje usmjerene na unapređenje zdravstvene zaštite i kvaliteta života djece u Domu „Mladost“.

Priroda i društvo

Zašto u Crnoj Gori ne smijete sami sipati gorivo na pumpama?

Na pojedinim benzinskim stanicama u Crnoj Gori vozači su se ovih dana susreli sa praksom koja je u velikom dijelu Evrope odavno uobičajena – da sami uzmu pištolj i natoče gorivo u svoje vozilo. Međutim, prije pitanja da li su građani spremni da prihvate takav model, otvara se mnogo važnije pitanje: da li postojeća crnogorska regulativa uopšte omogućava da kupac sam rukuje gorivom na benzinskoj stanici?

Važeći Zakon o zapaljivim tečnostima i gasovima ovo pitanje čini posebno značajnim. Izmjenama Zakona iz 2026. godine propisano je da zapaljivim tečnostima i gasovima rukuje zaposleno lice koje ima najmanje III nivo kvalifikacije obrazovanja i dokaz o stručnoj osposobljenosti za rukovanje zapaljivim tečnostima i gasovima. Zakon predviđa i novčane kazne ukoliko zaposleni koji rukuje ovim materijama ne ispunjava propisane uslove.

To znači da sipanje goriva nije samo pitanje navike vozača ili poslovne odluke naftne kompanije. Riječ je o rukovanju zapaljivim materijama, oblasti koja je zbog rizika od požara i eksplozije detaljno uređena propisima.

Upravo zbog toga, prije šireg prelaska na evropski model u kojem kupac sam sipa gorivo, potrebno je precizno utvrditi da li i pod kojim uslovima postojeći crnogorski propisi dozvoljavaju takvu praksu, odnosno da li je potrebno prethodno prilagoditi regulativu samouslužnom modelu.

Da je ova oblast i dalje predmet regulatornog uređivanja pokazuje i činjenica da je Direktorat za zaštitu i spašavanje tokom 2025. radio na novom Pravilniku o stanici za snabdijevanje gorivom motornih vozila i uskladištavanju i pretakanju goriva, kao i pravilnicima koji uređuju zapaljive tečnosti i tečni naftni gas. U njihovoj izradi učestvovali su stručnjaci i profesori iz ove oblasti.

Zato se u Crnoj Gori ne može jednostavno preslikati praksa iz drugih evropskih država bez prethodnog usklađivanja sa domaćim propisima. Ako regulativa polazi od toga da zapaljivim tečnostima i gasovima rukuje stručno osposobljeno zaposleno lice, potrebno je jasno urediti pod kojim uslovima bi isto mogao da radi kupac koji nikakvu obuku nije prošao.

Naftnim kompanijama samouslužni sistem potencijalno omogućava smanjenje troškova rada i drugačiju organizaciju zaposlenih. Ako je za funkcionisanje stanice potrebno manje radnika na točionim mjestima, kompanija ostvaruje određenu poslovnu korist. Međutim, ako cijena za krajnjeg kupca ostane ista, vozači će teško vidjeti sopstvenu korist od takve promjene.

Posebno zanimljiv primjer predstavlja Italija, gdje na brojnim benzinskim stanicama postoje „fai-da-te“, odnosno samouslužna opcija, i „servito“, kada gorivo sipa zaposleni. Vozač koji posao obavi sam plaća nižu cijenu goriva, dok se dodatna usluga zaposlenog plaća kroz višu cijenu.

Takav model potrošaču daje izbor i jasan razlog da prihvati samouslugu. U Crnoj Gori bi, nasuprot tome, uvođenje sistema u kojem građanin sam obavlja posao koji je ranije radio zaposleni, a pritom plaća istu cijenu, neminovno otvorilo pitanje kome je promjena zapravo donijela korist.

Postoji i praktična strana problema. Stariji vozači, osobe sa invaliditetom i građani koji nijesu sigurni kako pravilno koristiti opremu moraće da imaju mogućnost da zatraže pomoć. U početnom periodu moguće su i gužve dok se vozači ne upoznaju sa novim načinom točenja.

Još ozbiljnije je pitanje zaposlenih. Ako samouslužni model postane pravilo na većem broju pumpi, kompanijama će potencijalno biti potrebno manje radnika na točionim mjestima. Dio njih može biti raspoređen na druge poslove, ali ostaje otvoreno pitanje šta bi šira automatizacija značila za broj radnih mjesta u ovom sektoru.

Evropska praksa pokazuje da će samouslužne benzinske stanice vjerovatno biti sve prisutnije, ali činjenica da takav sistem postoji u drugim državama sama po sebi nije dovoljna da bi se bez dodatnih pravnih i bezbjednosnih pitanja primijenio i u Crnoj Gori.

Prvi korak zato ne bi trebalo da bude jednostavno uklanjanje pumpadžije sa točionog mjesta, već jasno regulisanje samouslužnog sistema – ko smije da rukuje opremom, pod kojim uslovima, kakvu odgovornost ima kompanija, kakva pomoć mora biti dostupna vozačima i koje bezbjednosne procedure moraju biti ispunjene.

Tek kada država i naftne kompanije daju jasne odgovore na ta pitanja, može se govoriti o potpunom prelasku na model koji Evropa već dugo poznaje.