U ime Socijalističke narodne partije Crne Gore i u svoje lično ime, upućujem vam iskrene čestitke povodom 1. maja – Međunarodnog praznika rada, poručio je Vladimir Joković, predsjednik SNP-a i ministar poljoprivrede.

„Drage građanke i građani Crne Gore, Ovaj dan nas podsjeća na dugu i tešku borbu radnika za svoja prava, dostojanstven rad i pravedno društvo. Danas, više nego ikada, dužni smo da se borimo za ekonomska i socijalna prava svih građana, za bolje uslove rada, sigurnost na radnom mjestu i dostojanstven život svakog čovjeka“,  naveo je Joković.

On je dodao da SNP ostaje posvećena borbi za pravednije društvo u kojem će rad i trud svakog pojedinca biti poštovani i adekvatno nagrađeni. Samo zajedno, solidarno i odgovorno, možemo izgraditi društvo jednakih šansi i sigurnije budućnosti.

„Srećan vam 1. maj – praznik rada, solidarnosti i zajedništva“, poručio je Joković.

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić kazao je da očekuje da istraga o slučaju u kojem je njegov sinovac Danilo Mandić osumnjičen da je ranio dvije osobe, bude brza, temeljna i nezavisna, i dodao da je za taj slučaj saznao iz medija.

Mandić je na mreži Iks naveo da se oko te situacije nije oglašavao, kako niko ne bi imao povoda da kaže da vrši pritisak na nadležne organe.

„Ovo je neka nova Crna Gora i u njoj niko ne može biti izuzet od primjene zakonske kazne, pod uslovom da je istinski kriv“,  rekao je Mandić.

On je istakao da je o situaciji i optužbama protiv njegovog sinovca Danila saznao iz medija, kao i većina građana.

Mandić je naveo da, po zvaničnim informacijama, dvije lakše povrijeđene osobe izričito tvrde da Danilo nije povezan sa „nemilim događajem“ i da se, uprkos tome, on nalazi u istražnom zatvoru.

„Naravno, očekujem da istraga bude brza, temeljna i nezavisna, osim ako neko ne misli da ga treba strijeljati prije završetka postupka, a bilo bi dobro da ti i takvi to saopšte javno i na taj način sebe razobliče pred crnogorskom javnošću“, poručio je Mandić.

Jeste sumnjiv ovaj Milojko Spajić. Prebrz za nas koji volimo da taktiziramo.

Tek što svarimo jedan potez, on je napravio još dva. Ma izbacio bih ga iz igre da sam neki politički trener, pa da mogu da vičem pored linije. Poslao bih ga u svlačionicu i izveo bih neki drugačiji tim, sa jakim, konstruktivnim veznim redom.

Sedorf, Makelele, Stojković, Pirlo… sporo, ali tehnički i taktički stabilno. Pa bih se razmahao da crtam po tabli kombinacije. To je ta ,,naša škola fudbala“ ili politike, nebitno – gradimo igru. Cijelu istoriju gradimo igru. Istina, mnogo nismo pogađali. Priznajem, završnica je problem. Ali kako sad odjednom pustiti nekog ko je brzanac ka’ Spajić?

Podsjeća me na Filipa Pipa Inzagija, golgetera Milana i Juventusa. Kao da je prvi put zakoračio na fudbalski teren, isto tako došao iz neke druge branše. Ne učestvuje u tradicionalnom građenju igre. Samo se vrzma po protivničkoj odbrani i zabija im golove.

Iako Inzagi nikada nije osvojio Zlatnu loptu niti neko slično jako priznanje, ostalo je da je Pipo jedan od najefikasnijih italijanskih napadača svoje generacije, poznat po izuzetnom osjećaju za gol i sposobnosti da se nađe na pravom mjestu u pravo vrijeme.
Eto, možda ga ubaciti u igru. Šta ako bi ga doveli u klub? Šta bi rekli ostali politički stručnjaci?

Kad bi pitali Milku Tadić šta misli o Pipu Inzagiju, rekla bi da ništa ne zna o fudbalu, samo golove da daje. Dritan bi se nadovezao da ne zna ni golove da daje, nego samo da kvarno takne loptu koju je on već uputio u okvir gola.

Vanja Ćalović bi izrazila sumnju što je Pipo uvijek na ivici ofsajda i da postoji mogućnost neregularnih golova. Fidelity bi procijenio da je 2:0 za nas najgori mogući rezultat i da će Pipo uništiti svoju ekipu. Milka bi se nadovezala da potvrdi da golgeter daje golove protiv interesa svoje ekipe. Ana Novaković bi zapljeskala dlanovima i rekla ,,to je paf paf“. Željko ivanović bi udarao glavom o sto jer nije završio kolumnu o fudbalu, a svi su već rekli svoje mišljenje. U međuvremnu Mickey Inzagi zabio još jedan gol.

Kreću protesti ljevičara i LGBTIQ jer je opet poentirao desnom nogom i to treći put. Zdravko Krivokapić konstatuje kako to nije bio plan njegovog tima koji je vodio prije 20 godina.
Razumljivi svi komentari. Rizično je ubaciti centarfora koji mnogo ne trči, ne učestvuje u građenju igre i položiti sve na njega na uštrb veznog reda.
Ali, možda su to hrabri potezi, u politici i ekonomiji se često to zove ,,hrabri rezovi“. Odluka je bitna. Možda je to zahtjev modernog fudbala i politike.

Za državu u kojoj se plata nije mijenjala više od osam godina, shvatljivo je zašto je čovjek odlučio da pomjeri sve procedure i standarde. Ne živi za drugi mandat i pripremanje snage, logistike za sledeću izbornu trku, nego troši ovaj mandat kao da je poslednji. Tako i treba: učini za mandata šta se može, izazvati tektonske poremećaje, a ne ići niz kolotečinu žabokrečine i držati se sigurne zone komfora.
Spajić je odlučio da puca iz svih uglova.

Četiri godine brzo prođu. Tradicionalni taktičari dio mandata ostave za funkcionersku kampanju, akumulaciju državnih resursa i zloupotrebu položaja kako bi izboksovali još jedan mandat, vječno životareći od obećanja i sanjarenja titule. Pipo Spajić daje sve na ovu sezonu. Možda je vrijeme i mi da shvatimo kad je vakat.

Izvor: Press online