Sport
EURO 2024: Diogo Bonito Košta spasao Portugaliju

Fudbalska reprezentacija Portugalije plasirala se u četvrtfinale Evropskog prvenstva nakon velike drame u Frankfurtu! Četa selektora Martineza nakon mnoštva uzbuđenja i velike borbe, tek posle izvođenja jedanaesteraca savladala je verovatno najprijatnije iznenađenje turnira – selekciju Slovenije.
Dok je Jan Oblak demonstrirao da Slovenci imaju devet života, a Kristijano Ronaldo suzama zalivao travnatu podlogu prelepog stadiona, snagu je za ključne momnete skupljao junak dosadašnjeg dela EURA – Diogo Košta.
Iskupio se Kristijano za promašen kazneni udarac u toku susreta, napokon zatresao mrežu na EP-u, ali Košta je “rasterao oblake” nad tmurnim nebom i poneo titulu heroja. Do kasno u noć skandiraće se šitom Portugalije ime mladog čuvara mreže koji je zaustavio udarce Iličića, Balkoveca i Verbiča i zakazao susret sa Francuzima.
Mirisalo je na uzbuđenje u Frankfurtu još od trenutka u kojem je uskoro penzioner, sudija Danijele Orsato, iskoristio pištaljku i prvim zviždukom dao znak za početak bitke na “Dojče Parku“.
Ukoliko nemaš meridianbet.me nalog, registruj se i to uz najveći bonus dobrodošlice – 100€ BEZ IKAKVIH USLOVA!
Autoritativno, uz određenu dozu elegancije i dostojanstva, zagospodarili su Martinezovi puleni terenom velelepnog stadiona u gradu na Majni. Već prilikom intoniranja nacionalne himne mogla se osetiti strast s kojom Portugalci pristupaju mečevima reprezentacije.
Uvodna inicijativa nije zbunila gotovo besprekorno organizovani orkestar dirigenta Matjaža Keka. Kružili su Portugalci oko gola Zmajčeka, kao divlje zveri oko namirisanog plena, a prvi put su zapretili u četvrtom minutu kada je posle centaršuta loptu na drugoj stativi zahvatio Rafael Leao. Drkušić se spretno snašao i najavio da će biti najteža prepreka za Ronalda i društvo u nastavku meča. Baš tako je i bilo…
U 13. minutu Bernardo Silva je “častio” Kristijana Ronalda loptom po porudžbini, idealnom za krunisanje akcije, ali neuobičajeno je zakasnio slavni napadač i propustio je zbunjenom Fernandešu, koji ništa bolje nije reagovao na drugoj stativi. Slovenija je mogla da predahne.
Danijele Orsato je delio pravdu na sebi svojstven način. Igračima nije omogućio prostor za negodovanje, a nesportskih poteza praktično i nije bilo.
Koliko je kandidat za dres Crvene zvezde, Vanja Drkušić, značio selekciji Slovenije, najbolje se videlo u 34. minutu – samo 120 sekundi nakon što je opomenut žutim kartonom. Silva je još jednom centrirao, a Kristijano je pokušao glavom iz srca kaznenog prostora. Poput flastera zalepio se za Ronalda doskorašnji član Sočija, te blokirao njegov šut, a lopta je ubrzo završila u rukama Jana Oblaka.
Benjamin Šeško je iskoristio nekoliko sekundi “slave” kada je u završnici prvog poluvremena vezao seriju driblinga i prvi put se izborio za slobodan prostor, a potom je snažno šutirao desnom nogom pravu u ruke golmana Košte. Bila je to dalekometna paljba, sa oko 30 metara udaljenosti od gola.
Uoči samog odlaska na pauzu šansu da se proslavi propustio je Žoao Palinja. Pravi mađioničar iz redova favorita nije oklevao u sudijskoj nadoknadi, već je iz prve šutirao nakon povratne lopte iz centralnog dela igrališta, ali lopta je završila malo pored stative. Za svaki slučaj, kako ništa ne bi prepustio slučaju, Oblak se bacio kako bi pokrio bliži ugao.
Na samom startu drugog dela igre Bernardo Silva našao se u obećavajućoj poziciji, ali kolosalna prilika ni ovog puta nije iskorišćena. Pokupio je odbitak, mogao da se proslavi, ali on je umesto toga loptu poslao visoko iznad gola.
U 55. minutu Ronaldo je unapredio “prvu verziju projektila” iz slobodnog udarca, viđenu sredinom prvog dela igre. Iz prve je loptu poslao malo iznad prečke, a prilikom popravnog naterao je Oblaka da pokaže zašto je toliko godina jedan od najboljih čuvara mreže na planeti.
Kako je vreme odmicalo Zmajčeki su bili sve opušteniji. Nisu odstupali od genijalnih taktičkih zamisli režisera uspeha – Matjaža Keka, ali sve češće su pokušavali da demonstriraju i svoje ofanzivne kvalitete. Šeško je podsetio na partije iz dresa Lajpciga i s loptom u nogama ušao u kazneni prostor. Šutirao je, ali nedovoljno precizno. Lopta nije ni išla u okvir gola, a Slovenije nije profitirala čak ni kornerom.
Neočekivano, ali istinito. Intezitet igre je naglo pao i uprkos gladijatorskoj borbi šansi dugo nije bilo. Nedostajala je završnica na obe strane terena, a defanzivci su bili na visini zadatka.
Mogao je Ronaldo da stavi tačku na ovaj susret i odvede Portugaliju u četvrtfinale, kada je u 89. minutu pobegao čuvarima nakon lucidnog dodavanja Žote. U punom trku šutirao je as Al Nasra levom nogom, ali pravo u Jana Oblaka.
Ni posle više od 90 minuta početnih 0:0 se nije menjalo, a to je značilo samo jedno – odlazak u produžetke!
Pomalo neobično, ali Portugalija je zapretila prvi put kada je omaleni Diogo Žota pokušao glavom. Šutirao je direktno u Oblaka i to je bio lak posao za golmana Atletiko Madrida.
Do tada besprekorni Vanja Drkušić neoprezno je startovao u 103. minutu meča. Iskusni štoper je faulirao Žotu u punom trku u kaznenom prostoru i tako skrivio penal. Loptu je na belu tačku namestio legendarni Kristijano Ronaldo, ali nedovoljno kvalitetan udarac fantastičnom bravurom zaustavio je Oblak!
Jednostavno je briljirao neverovatni Jan Oblak! Držao je već tada izuzetno umorne Slovence u životu. Ponovo je sve moglo da padne u vodu kada su u pitanju Zmajčeki, ali Oblak je nestvarno bravurom sprečio Palinjin pokušaj glavom sa visine penala u 108. minutu.
Priliku da ispiše istoriju svoje reprezentacije propustio je u 115. minutu mladi Benjamin Šeško. Ponovo je napravio velike probleme čuvarima i šutirao sa ivice kaznenog prostora, ali Košta se istakao u Oblakovom stilu i sačuvao duplu nulu. Uprkos sjajnoj igri Šeško bi olako mogao da postane tragičar imajući u vidu da je loše reagovao nakon verovatno prve greške čuvenog Pepea.
Penali su izrodili novog junaka – Dioga Koštu, koji je začarao Slovence i direktno spasao Kristijana Ronalda prolivenog mora suza.
Za Portugaliju redom su pogađali Ronaldo, Fernandeš i Silva, ali u centru pažnje će poptuno zasluženo ostati večeras neprikosnoveni KOŠTA.
Izvor:meridiansport.rs

Crnogorski borilački sportovi iznjedrili su brojne šampione, a oni zauzvrat, na svjetskoj i evropskoj sceni pišu nevjerovatne uspjehe. Za pomak u karijeri bila im je potrebna volja za učenjem i napretkom, praćena ogromnim odricanjem, satima treninga, razgovora, slušanja. Ovakvu sportku priču živi Matija Radović, borac koji je svoj sportski put pronašao u kik-boksu, član Zete.
U svijetu prepunom ljubitelja kolektivnih sportova, ti si napravio drugačiji odabir. Iz čega se izrodila ta ljubav prema ovom borilačkom sportu i zašto je baš kik-boks imao prednost u odnosu na ostale?
Ljubav prema kik-boksu rodila se tako što sam oduvijek volio da gledam borilačke sportove. Čim se klub otvorio u mojoj blizini, odmah sam otišao i od tada ovaj sport volim sve više i više.
Da li bi mogao da nam približiš kako su izgledali tvoji prvi dodiri u svijetu kik-boksa?
Prvi dani u kik-boksu bili su teški, jer sam nedugo nakon što sam počeo da treniram, već krenuo da se takmičim.
Možemo li reći da su nečije riječi podrške bile ,,zvijezda vodilja” na sportskom putu i da li se može neko poistovijetiti kao tvoj uzor od samog početka?
Najveća podrška mi dolazi od porodice, trenera i prijatelja.
Treninzi, borbe, školske obaveze, društveni život. Da li nam možeš opisati kako izgleda tvoj uobičajeni dan?
Moj svaki dan je sličan. Kada imam takmičenje, dan počinje trčanjem oko 5 ujutro, potom idem na posao od 7 do 15 časova. Poslije posla se odmaram do večernjeg treninga koji je u 20.00 h časova. Nakon treninga slijedi odmor i tako se završava moj uobičajeni dan.
Kakva je koncepcija treninga, ako uzmemo u obzir važnost balansirane ishrane, fizičkog napora i kvaliteta sna?
Kao što sam već spomenuo, trenira se naporno, ali je odmor jednako važan. Trudim se da zaspim što ranije kako bih za jutarnji trening bio odmoran. Takođe, prije meča pazim da se hranim što zdravije, jer su ishrana, trening i odmor podjednako bitni — sve to ide jedno uz drugo i na sve se mora paziti.
Da li je po tvom mišljenju mentalna priprema podjednako važna kao i kvalitetna fizička spremnost?
Po mom mišljenju, mentalna snaga je podjednako važna kao i fizička sprema. To su stvari koje idu jedno uz drugo — u suprotnom, neće biti rezultata.
S obzirom na to da većina sportiska praktikuje određene rituale pred svoje nastupe, postoji li neka stvar koju praktikuješ prije ulaska u borbu?
Prije svakog meča pomolim se Bogu i, pred ulazak u ring, prekrstim se. Tako osjećam da treba i bez toga ne ulazim u ring.
U nizu borbi koje su iza tebe, da li bi izdvojio određenu borbu ili protivnika koji su na tebe ostavili drugačiji trag?
Iza sebe imam mnogo mečeva i ne bih izdvajao nijedan posebno. Bilo je težih i lakših borbi, ali svi smo tu da se dokažemo i damo sve od sebe.
Nedavno osvojena srebrna medalja na Evropskom prvenstvu u Italiji. Kakvi su utisci i na koji način doživljavaš članstvo u redovima reprezentacije Crne Gore?
Poslije dvije pobjede protiv dobrih protivnika osvojio sam srebro. Naravno, krivo mi je što nije zlato, jer znam da sam bolji od tog protivnika i da sam zaslužio da budem prvak. Ipak, zahvalan sam Bogu na ovom rezultatu kao i na svakom do sada. Drago mi je što sam u reprezentaciji i što mogu da se borim za svoju malu zemlju, na koju sam ponosan.
Da li je trenažni proces u ovom trenutku usmjeren na pripremu za neko takmičenje koje možemo očekivati u skorijoj budućnosti?
Da, 10. oktobra me u Banjaluci očekuje moj prvi profesionalni meč, nakon 55 amaterskih borbi.
Sport
Budućnost Voli najbolja na II Memorijalnom turniru „Dušan Đuretić“
Pripremila: Tamara Raičević

Tokom vikenda u sportskoj sali Srednje mješovite škole „Golubovci“ održan je drugi po redu memorijalni turnir „Dušan Đuretić“, posvećen prerano preminulom mladom košarkašu, čija energija i duh i dalje inspirišu sve koji su ga poznavali.
Turnir je protekao u sjajnoj atmosferi i donio mnoštvo uzbudljivih duela. Prvog dana na parketu su se sastali Budućnost Voli i Junior, dok su u drugom polufinalu snage odmjerili Vukovi Zeta i All Star. Budućnost Voli je savladala Junior, a domaća ekipa Vukovi Zeta bila je bolja od All Stara.
U finalnom duelu, punom preokreta i neizvjesnosti, Podgoričani su slavili protiv domaćina, ekipe Vukovi Zeta, rezultatom 82 : 78, čime su zasluženo osvojili titulu pobjednika turnira. Treće mjesto pripalo je ekipi Junior, koja je u „utješnom“ finalu bila bolja od All Stara rezultatom 74 : 60.
Za najboljeg igrača turnira proglašen je Miloš Knežević iz Budućnost Volija, dok je nagradu za fer-plej igru ponijela ekipa All Star. Sve nagrade uručio je Dušanov otac, Dragan Đuretić, što je ispraćeno dugotrajnim i emotivnim aplauzima prisutnih.
Organizator turnira, Košarkaški klub Vukovi, i ove godine se pokazao kao izuzetan domaćin. U zahvalnici objavljenoj na zvaničnoj Instagram stranici kluba naveli su:
„Veliko hvala svim učesnicima, ekipama, navijačima i prijateljima, koji su svojim prisustvom i sportskim duhom doprinijeli da ovaj turnir bude dostojanstven, emotivan i pun poštovanja prema Dušanu. Ovaj turnir je više od sporta — on je podsjetnik na vrijednosti koje je Dušan nosio u sebi: iskrenu ljubav prema igri, nesebičnost, radost, borbenost i osmijeh koji je okupljao ljude oko sebe. Kroz svaku utakmicu, svaki poen i svaki aplauz, Dušan nastavlja da živi među nama“, kazali su iz KK Vukovi Zeta.
Turnir „Dušan Đuretić“ i ove godine pokazao je da je mnogo više od sportskog nadmetanja — to je manifestacija zajedništva, sjećanja i ljubavi prema igri koja spaja generacije i čuva uspomenu na mladog košarkaša koji je svojom vedrinom i borbenošću ostavio neizbrisiv trag.

U okviru drugog kola Prve crnogorske rukometne lige za žene, rukometašice Zete i Ulcinja odigrale su dinamičan i uzbudljiv meč u kojem je na kraju slavila ekipa Ulcinja rezultatom 27 : 32. (16 : 14) (11 : 18)
Odlično su otvorile utakmicu rukometašice Zete, koje su tokom većeg dijela prvog poluvremena imale prednost, koju su do odlaska na odmor uspješno sačuvale – 16 : 14. Igračice Bobane Krstović nastavile su u istom ritmu i u drugom dijelu meča, ali su gošće iz Ulcinja postepeno preuzimale inicijativu. Preokret se dogodio u 43. minutu, kada je Ulcinj prvi put poveo i od tada nije ispuštao kontrolu nad rezultatom.
Među igračicama Zete najefikasnija je bila Maja Ceklić sa 12 postignutih golova, dok je Anica Filipović ostvarila nepogrešiv učinak sa 8 pogodaka. Na golu je Ivana Knežević zabilježila 7 odbrana. Važno je napomenuti da su, po ukazanom povjerenju, svoju šansu u seniorskom sastavu iskoristile Nevena Škatarić i Dunja Đuretić, koje su po dva puta bile precizne u realizaciji.
U redovima gostujuće ekipe najbolji učinak imale su Tijana Ćetković i Mia Piperović sa po 7 postignutih golova, dok je Ksenija Pajović u 5 navrata sačuvala svoju mrežu.
Do kraja meča Ulcinjanke su, zahvaljujući prodornoj igri u napadu i čvrstoj odbrani, uspjele da uvećaju prednost i upišu nova dva boda u aktuelnoj sezoni. Za igračicu utakmice proglašena je Tijana Ćetković iz tabora Ulcinja, koja je svojim učinkom na terenu bila jedan od ključnih faktora preokreta i pobjede svog tima.
U predstojećem, trećem kolu aktuelne sezone, igračice iz Golubovaca ići će u goste ekipi Trebjesa Bemax.
-
Politika4 дана ranije
PES Podgorica: Zdravlje Botunjana ugrožava crveni mulj, a ne kolektor koji ne postoji
-
Hronika2 дана ranije
Uhapšen Predrag Bošković
-
Sport23 сата ranije
MATIJA RADOVIĆ ZA PORTAL ZETA: Kik-boks volim sve više i više
-
Hronika2 дана ranije
Ubijen Boban Sjekloća: “Škaljarac” za kojim je tragala policija slobodno se kretao Crnom Gorom
-
Zeta15 сати ranije
Stanovnici sela Srpska traže hitnu sanaciju bazena crvenog mulja i reakciju Vlade
-
Sport2 дана ranije
Budućnost Voli najbolja na II Memorijalnom turniru „Dušan Đuretić“
-
Hronika3 дана ranije
Ubistvo u Kotoru: Policija utvrđuje da li se radi o sukobu klanova
-
Sport3 дана ranije
Goleada Zete, Ilarion siguran