Na teritoriji Zete, tiho, ali odlučno, već godinama raste jedan sportski kolektiv koji pomjera granice i ruši ustaljene stereotipe o tome ko „smije“ da igra fudbal. Ženski fudbalski klub Ilarion, iznikao iz male školice fudbala, postao je simbol istrajnosti, entuzijazma i vizije – mjesta gdje djevojčice ne samo da uče osnove igre, već i grade samopouzdanje, karakter i timski duh.

Trener Milan Stanković, jedan od osnivača kluba, za Portal Zeta podijelio je priču o skromnim počecima, prvim djevojčicama koje su zakucale na vrata muškog tima i istrajnosti koja je dovela do ozbiljnog sistema ženskog fudbala.

Sve je počelo 2008/09. godine, kada su dječaci iz komšiluka počeli trenirati u tada novootvorenoj školici. No, ubrzo su se pojavile i prve djevojčice, stidljivo i bez velike podrške.

„Prva koja je došla bila je Jovana Miladinović, tada šestogodišnjakinja. Ubrzo se priključila i Ana Vlahović, danas kapitenka našeg seniorskog tima“, prisjeća se Stanković.

U to vrijeme, fudbal je još uvijek bio rezervisan za dječake. Roditelji su često bili skeptični, a društvo još nespremno da prihvati djevojčice na terenu. Neke su odustajale, neke upućivane na „ženstvenije“ sportove – odbojku, ples, rukomet. Ali Ilarion je vjerovao u svoju misiju.

Ana Vlahović ŽFK ilarion

„Fudbal jeste i tada bio, a i danas je u Crnoj Gori dominantno muški sport. Ali kada su djevojčice krenule da dolaze, vidjeli smo da tu ima mnogo više – želje, talenta, upornosti“, priča Stanković. Klub je nastavio da raste, sada već sa jasnom vizijom – formirati žensku ekipu, pružiti djevojčicama prostor da se razvijaju, takmiče i napreduju.

Ubrzo su stigli prvi rezultati. Na međunarodnom turniru na Zlatiboru, Ilarion je, iako potpuno anoniman u svijetu ženskog fudbala, stigao do finala. „Pobijedili smo ekipe sa daleko dužom tradicijom. Samo nas je Vojvodina uspjela savladati. Mediji u Srbiji su to prepoznali, kod nas – jedva da se pomenulo“, kaže Stanković.

Ali to nije obeshrabrilo klub. Naprotiv – proširili su se na više selekcija: Razvojna liga, Playmakers liga za najmlađe, seniorska ekipa. Danas, ŽFK Ilarion aktivno nastupa u svim postojećim ligama ženskog fudbala u Crnoj Gori. I ne samo da učestvuje – već se takmiči ravnopravno sa najjačim ekipama.

„Seniorska ekipa, iako sastavljena od djevojaka rođenih 2007, 2008. i 2009. godine, četvrta je na tabeli – ispred klubova sa desetogodišnjom tradicijom“, ponosno ističe Stanković.

Kroz sistem Ilariona prošle su mnoge djevojke koje danas nose nacionalni dres. Ana Vlahović, kao najistaknutija predstavnica, igrala je za sve uzrasne selekcije Crne Gore, često i za one starije od svoje generacije.

„U jednom trenutku imali smo devet djevojaka na kampovima reprezentacije“, dodaje on.

Ilarion posebnu pažnju poklanja trenažnom procesu. Treneri prolaze redovne edukacije, uključujući i specijalizovane seminare za rad sa djevojčicama.

Pored Stankovića trenerski tim čine Blagota Popović, koji je nosilac programa, Miloš Adamović i Ivana Čađenović.

„Već u uzrastu od 12–13 godina pojavljuju se razlike koje traže drugačiji pristup. Ženska djeca su često fokusiranija, upornija, gladnija znanja“, objašnjava Stanković.

Rad sa dječacima u ranim fazama takođe se pokazao ključnim. „Kada djevojčice treniraju sa dječacima, napreduju brže. Taj kontakt, duel, takmičarski duh – sve to doprinosi njihovom razvoju.“

Planovi za budućnost su ambiciozni. Klub već raspolaže sa dva balona i dva terena, veliki teren sa vještačkom podlogom u selu Srpska, u naselju Balijače sa prirodnom travom, balon na Starom aerodromu i jedan balon u Zeti. „Infrastruktura je osnova. Paralelno, radimo i na tome da povećamo broj djevojčica. Baza mora da postoji da bi se iz nje rodili vrhunski igrači”, kaže Stanković.

Razvojna liga ŽFK Ilarion

Na pitanje o kvalitetu ženskog fudbala u Crnoj Gori, trener ima snažno mišljenje: „Moram da vam kažem da ta djeca, barem je kod mene takvo iskustvo, ženska djeca su mnogo upornija, mnogo željnija da nauče, željnija te borbe.“

Na kraju, Ilarion nije samo fudbalski klub. On je priča o promjeni društvene svijesti. O zajednici koja je odlučila da djevojčicama pruži jednake šanse. I uspješno pokazuje da i fudbal može biti teren na kojem se gradi jednakost – gol po gol, pas po pas.

Trener na kraju, šalje i jasan poziv svim budućim fudbalerkama.

„Pozivam sve djevojčice koje su na teritoriji Zete, pošto portal pokriva Zetu, da se jave. Naravno, i u gradu i na nivou Crne Gore, da se jave, da se oprobaju, da na kraju dođu da se igraju i da uživaju“, poručuje Stanković.

Tekst je nastao uz podršku Fonda za pluralizam i raznovrsnost medija, Ministarstva kulture i medija Crne Gore