Za svaki uspjeh potreban je rad, mnogo odricanja, ali i velika vjera koja nas podstiče da se borimo i slijedimo svoje snove. Svoj put u oblasti borilačkih disciplina izgradio je Lazar Madžarović, nekadašnji perspektivni kik boks borac, koji posjeduje i crni pojas u karateu, a danas je trener kik boks kluba ,, Kratos“ koji je smješten u Domu omladine u Berislavcima.  

1. Kada si znao da je možda pravi trenutak da staviš tačku na takmičarsku karijeru?

Od svoje pete godine bavim se sportom, prvo kroz karate, a kasnije kroz kik-boks. Mislim da je došlo do prezasićenja—jednostavno sam u jednom periodu izgubio želju za treningom. Ipak, smatram da mojoj takmičarskoj karijeri još uvijek nije kraj i da ću sigurno odraditi još nekoliko mečeva.

2. Kako je tekla sama zamisao osnivanja kluba (osnivač, naziv kluba, raspodjela uloga u klubu)?

Zamisao da se krene u cijelu ovu priču došla je od mog trenera Janka Kuzmana, koji mi je kao drugi otac. Kroz razgovor s njim došao sam na ideju da bismo mogli da pokrenemo nešto slično, jer smatram da ima prostora za to i da ljudima koji dolaze na moje treninge imam šta da pokažem. Naravno, uz Janka su ovu ideju, pre svega finansijski, podržali moji roditelji, i da nije bilo njih, sve bi sigurno ostalo samo u mašti.

3. Biti mlad trener kluba zasigurno je draž, ali i odgovornost. Da li možeš definisati svoju ulogu u klubu – kao trenera, zatim motivatora, a vjerovatno i prijatelja?

Biti mladi trener pre svega je ogroman izazov, jer mnogi ljudi ne shvataju cijelu tu priču ozbiljno. Ipak, trudimo se da im pokažemo suprotno i treniramo najjače što možemo. Smatram da to što sam približnih godina kao moji takmičari ima velike prednosti—bolje razumijem njihove probleme i nedoumice, jer sam ne tako davno i sam prolazio kroz sve to.

Najteže im je objasniti da, ako neko zaista želi da se takmiči, mora da radi više od ostalih i da to nije nimalo lako, ali je dugoročno isplativo. Motivaciju morate pronaći za svakoga pojedinačno, jer ne motivišu nas sve iste stvari. Kroz razgovor s njima pokušavam da otkrijem šta je to što će ih u teškim trenucima vući naprijed. Za sada mi to na treninzima polazi za rukom—šta će biti na takmičenjima, ostaje da vidimo.

4. Kratos postoji od 2. septembra minule godine. S kakvim izazovima si se suočavao u prvim trenucima osnivanja kluba?

Klub je počeo s radom 16. septembra prošle godine, što znači da već pola godine od osnivanja napreduje iz dana u dan. Izazova ima svakodnevno, ali uz podršku porodice i poslušnost djece koja dolaze na treninge, sve se to lako prebrodi.

5. Kakav je odaziv zainteresovanih za ovu borilačku disciplinu (broj članova, pol, uzrasne kategorije)?

Odaziv djece, pa čak i odraslih, je veliki. Imamo veliko interesovanje—konstantno nam se javljaju novi članovi, pa širimo grupe. Ljudi kod nas jednostavno vole borilačke sportove, i gotovo svako je u nekom trenutku imao želju da se oproba u njima. Zbog toga smo za sada prezadovoljni odazivom.

6. S obzirom na to da posjedujete 3 opcije trenažnog procesa, da li nam možeš približiti obilježja svakog od njih?

Radimo tri vrste treninga. Osnovu čini grupni trening, gde su većinom mlađi uzrasti, s namerom da se u nekom trenutku oprobaju na takmičenju. U njemu učestvuje od 15 do 30 djece, s kojima se radi specifična priprema za takmičenja.

Poluindividualni treninzi su u manjim grupama, do pet ljudi, gdje se obično radi s rekreativcima, prema šablonu koji oni žele—bilo da je fokus na udaranju, kondiciji ili snazi. Prilagođavamo program tako da ih vodi ka cilju koji su sebi postavili.

Na kraju, tu su i individualni treninzi, odnosno trening 1 na 1 s trenerom. Tokom jednog sata, trener je posvećen isključivo jednoj osobi, a vrsta treninga se određuje u zavisnosti od cilja koji želi da postigne.

7. Na koji način pomažeš početnicima da se osjećaju prijatno, razviju osjećaj zajedništva i održe zainteresovanost za sam sport?

Mislim da je jedna od stvari kojima se možemo pohvaliti na treningu upravo atmosfera. Takmičari me jako poštuju, ali takođe često imamo i drugarski odnos. Mnogi od njih su stariji od mene, ali kada početnici, posebno djeca, to vide, rijetko se dešava da se ne vrate na trening. I njima i njihovim roditeljima sviđa se način rada koji pokušavamo da sprovedemo.

8. Šta možemo očekivati u predstojećem periodu kada je u pitanju sam režim rada, kako u trenažnom tako i u takmičarskom domenu?

Što se kluba tiče, kreće takmičarska sezona, i tome ćemo se najviše posvetiti. Treninzi su pojačani od nove godine, jer se spremamo za izazove koji nam predstoje. Konkretno, pripremamo se za Evropski kup i Grand Prix, koji će se održati u Sarajevu 4. aprila. Trebalo bi da nastupimo s desetak takmičara koji su se istakli na treninzima. Nakon toga, 27. aprila, očekuje nas državno prvenstvo u Baru, a poslije toga sigurno još mnogo internacionalnih takmičenja.

Za kraj, želeo bih da se zahvalim svima koji podržavaju sve što radimo—najviše sponzorima, mojoj porodici i prijateljima. I, naravno, hvala vama što ste mi dali priliku da vas bolje upoznam s klubom.

Tekst je nastao uz podršku Fonda za pluralizam i raznovrsnost medija, Ministarstva kulture i medija Crne Gore