Sport

Đuretić: Stavljamo akcenat na stvaranju dobro „potkovanih“ i obučenih fudbalera

Autor: Tamara Raičević

privatna arhiva

Neko voli dobar fudbal, a neko igra dobar fudbal. Da je to zaista tako svjedoče nam rezultati škole fudbala ,,AS“ iz Golubovaca, ujedno i podmladka ,,FK Zeta“, sada već trećoligaša koji nakon završenog prvog dijela šampionata zauzima prvu poziciju na tabeli sa ostvarenih deset pobjeda i samo jednim remijem.

Bez obzira na trenutni status seniorskih predstavnika Zete u svijetu crnogorskog fudbala, možemo sa sigurnošću tvrditi da je klub uvijek davao i nastaviće da daje veliki doprinos razvoju i afirmaciji fudbala u Crnoj Gori, kroz eksploataciju igrača poniklih u redovima kluba sa Trešnjice, pa sve do fudbalera čija kvalitetna igra pronalazi mjesto i u redovima reprezentativnih selekcija, a kasnije možda i zavrijedi pažnju skauta klubova van granica Crne Gore.

Međutim, da bi se dostigle te staze uspjeha neophodan je talenat, rad, trud, požrtvovanost, a prije svega toga neizmjerna ljubav prema fudbalu, kontinuirano od malih nogu.

Zato ključnu ulogu igra njihov prvi susret sa loptom, a da se on realizuje na najbolji mogući način u redovima prvog šampiona nezavisne Crne Gore, brigu vodi Marko Đuretić, sin bivšeg fudbalera i trenera Zete u više navrata, Dragoljuba Đuretića.

Kroz školu fudbala, koju je naslijedio od svog oca, Marko pokušava da izvede na pravi put što veći broj mališana, i time stvori potencijalne adute za seniorski pogon, čija igra krasi i daje rezultate klubu iz Golubovaca.

Kada je otpočelo ,,druženje“ i treniranje fudbala sa mališanima?

Druženje je počelo još dok je trajala moja igračka karijera, kada sam svoje prve trenerske korake učio od oca Dragoljuba i trenera Dejana Batrovica, a mališane sam samostalno počeo trenirati 2015 god.

Da li na seniorskom nivou postoje pojedinci koji su svoje prve korake napravili u Vašoj školi fudbala?

Da naravno, ima više od 80 igrača koji su igrali prvu ligu, oko 25 mladih i 5 „A“ reprezentativaca koji su ponikli u našoj školi fudbala. Među njima bih istakao Ognjena Batrović, koji bilježi sjajne nastupe za seniorski kolektiv.

Na koji način uspijevate da realizujete treninge, dobru atmosferu među igračima i šta je to što ih privlači da provode vrijeme na terenu?

Uz dobar,stručan,kreativan rad i dobru disciplinu dobra atmosfera je neizostavna. Kao što sam maloprije pomenuo kod nas je ponikao veliki broj uspješnih fudbalera, tako da sigurno i mališani maštajući da jednog dana i oni postanu uspješni i poznati fudbaleri, pronalaze zadovoljsvo da treniraju i bave se fudbalom.

Zahvaljujući Vašem angažovanju i doprinosu, u kojim uzrasnim kategorijama Zeta posjeduje predstavnike?

Imamo 6 takmičarskih ekipa. Brojimo oko 130 djecaka i djevojcica. U takmičenju „djetić liga“ imamo 4 ekipe i u regionalnom takmičenju imamo Petlić i Pionire. To su uzrasne kategorije od 2010-tog do 2018-tog godišta.

Koliko ste zadovoljni izdanjima Vaših izabranika, i da li se među njima već mogu uočiti pojedinci koji svojim izdanjima prave iskorak u odnosu na svoje vršnjake?

Na području Zete uvijek je bilo vrhunskih talenata, tako i kod nas ima izuzetno talentovane djece, a neki su već u reprezentaciji Crne Gore u svojim uzrastima.

privatna arhiva

S obzirom da se radi o mlađim uzasnim selekcijama, koliko je zaista bitan rezultat kao primarni cilj, ili je ipak težište na stvaranju i otkrivanju fudbalskih talenata koji tek trebaju da se ispolje?

Rezultat je nešto čemu svi težimo i naši mališani bilježe dobre rezultate u takmičenjima, ali svakako da stavljamo akcenat na stvaranju dobro „potkovanih“ i obučenih fudbalera po čemu smo i prepoznatljiva škola.

I za kraj, koje su Vaše lične ambicije povodom nastavka takmičarskog perioda, da li treba da očekujemo drugačiji način planiranja, organizovanja i vođenja treninga i utakmica?

Ambicije su da što više napredujemo, ostanemo zdravi i imamo povoljne rezultate u takmičenjima kao i do sada. Od nedavno, pojačali smo stručni kadar sa sjajnim trenerom Srđanom Ajković koji je inače kao fudbaler bio reprezentativac Crne Gore. Tako da ćemo i dalje nastojati da radimo kvalitetno i budemo jedni od najboljih u Crnu Goru kao i do sada.

Tekst je nastao uz podršku Fonda za pluralizam i raznovrsnost medija, Ministarstva kulture i medija Crne Gore

Sledeće

Crvena Stijena zaustavila neporaženi tim Zete

Ne propustite

Sjutra karate turnir Zeta open

Reklama

Klikni da ostaviš komentar

Sport

Vasilije Maraš – mladi as iz Zete piše karting priču

Pripremila: Tamara Raičević

Vasilije Maraš iz Zete ima svega šest i po godina, ali to ga ne sprečava da već sada pokazuje ozbiljan potencijal i šarm prema kartingu. Njegova ljubav prema automobilima rodila se još u najranijem djetinjstvu – čim je prohodao, zavolio je trotinet, a najdraža igra bila mu je spuštanje autića niz tobogan i upoređivanje njihove brzine. Bio je to jasan znak da u njemu raste budući vozač.

Sve se odvijalo uobičajeno, bez posebnog inicijatora. Kako kaže njegov otac, Boris Maraš, koji mu je i glavni trener, mehaničar i sponzor – sve je to bila samo još jedna etapa u dubljoj strasti koju Vasilije nosi u sebi. Iako se niko u porodici ranije nije bavio kartingom, upravo je otac bio taj koji je uvijek gajio ljubav prema trkačkim automobilima, koju je mladi vozač zasigurno naslijedio.

Vasilije trenira već godinu dana, a iza sebe ima dvije trke. Treninzi se održavaju na stazi nekadašnje auto-pijace, kad god im to porodične i školske obaveze dozvole, ne zanemarujući školu ni u jednom trenutku. Iako među najmlađima, često vozi sa starijim i iskusnijim takmičarima, u mnogo snažnijim kartinzima, kako bi unaprijedio tehniku i podstakao socijalizaciju u ovom sportu.

„Karting je fizički izuzetno zahtjevan sport – svi G pritisci djeluju direktno na vozača, koji uz to mora ostati staložen pod pritiskom, ali i odlučan i borben kada je najpotrebnije. Sve to iziskuje psihološku stabilnost, koncentraciju i ogromnu snagu – osobine koje Vasilije već sada počinje da gaji“, kazao je Boris za Portal Zeta.

Nedavno se vratio sa Otvorenog šampionata Srbije, gdje je, kao najmlađi u svojoj klasi, osvojio impresivno treće mjesto. Ono što je dodatno zanimljivo jeste da je, po sopstvenoj odluci, jedini od svih vozača izašao na stazu sa „slick“ gumama, iako je bila djelimično vlažna. Ostalih 8 takmičara odlučili su se za gume za mokro, ali se njegova hrabra i promišljena odluka pokazala kao izvanredan poduhvat.

Ipak, kao i u većini auto-moto sportova, najveći izazov nije talenat ni posvećenost, već finansije. Učešće na ozbiljnijim takmičenjima, poput italijanske Formule 4, zahtijeva budžet od skoro milion eura. Uprkos tome, u porodici Maraš i dalje živi nada da će se jednom otvoriti vrata velikih timova i da će Vasilije imati priliku da, dok je još u kartingu, dodatno izbrusi svoj talenat.

Bez podrške porodice i prijatelja, ovakav put ne bi bio moguć. Iako je karting individualan sport, bez jake podrške, savjeta i pomoći, poprilično je izazovno biti konkurentan, pa čak i na regionalnom nivou.

Vasilije ima snove – kao i svaki dječak koji voli brzinu – i jednog dana, nadamo se, da će bilježiti trenutke u bolidu Formule 1. Do tada, ovaj mališan iz Zete nastavlja da sanja, trenira i svojim talentom oduševljava sve koji ga gledaju.

Sport

Savić: Nije važno da budeš šampion u sportu, važnije je biti šampion u životu

Izvor: Dan

Proslavljeni vaterpolista našao je vremena da bude gost i ispriča neku drugu stranu svog života i vaterpola uopšte, njegove početke u ovom trofejnom sportu, ispričao je dosta zanimljivih detalja iz bazena i van njega. Pred punom salom KIC-a odgovarao je na pitanja učenika osnovnih škola sa područja Opštine Zeta, ispričao je i poneku anegdotu, zanimljivost iz svog života.

Na samom početku, Savić je govorio o svojim počecima.

„Iako možda nisam želio, počeo sam da se bavim vaterpolom, jer me otac upisao zbog debljine. Čuveni Ratko Rudić me je ubacio u prvi tim Partizana sa 14 godina i tako je krenula moja karijera. A imao sam kao dječak želju da budem kuvar ili vojni pilot, prijavio sam se za školu u Mostaru, ali nesrećni rat je sve zaustavio. Onda sam se opredijelio za vaterpolo, a sa mojih 16 godina dobio sam profesionalni ugovor od Partizana. Put me je posle odveo u Barselonu, a karijeru sam završio u Crvenoj zvezdi. Kada sam se odlučio na taj korak i saopštio ocu da se vraćam iz inostranstva i potpisujem za Zvezdu, dobio sam odgovor da je sve došlo na svoje mjesto. Naravno, bilo je i onih koji nisu opravdavali moj postupak, prije svega moj kum, veliki Partizanovac, koji mi je rekao da više nikada neće doći na moju utakmicu“, rekao je Dejan Savić.

Nakon igračke karijere, Savić se posvetio trenerskom poslu.

„Kada sam imao 21 godinu znao sam da želim da budem trener, počeo sam da prikupljam sve ono što su treneri mene učili. Krenuo sam sa juniorskom reprezentacijom Srbije, radio u sam u Zvezdi, a onda je stigao posao selektora Srbije. Kao igrač nisam osvojio olimpijsko zlato, ali kao trener jesam dvije. Posle karijere selektora Srbije bio sam na Malti, pa u Saudijskoj Arabiji, a evo me sada ovdje, na klupi Crne Gore. Nadam se da ćemo krenuti putem starijeg brata i vratiti Crnu Goru tamo gdje im je mjesto“, kazao je Savić.

Šta je biti teže trener ili igrač u vaterpolu?

„Kada si igrač misliš da si najpametniji na svijetu i da sve zavisi od tebe. S druge strane, trener je van bazena i nekako sa drugim očima sve to gleda. Obje stvari su lijepe, ali je svakako teže biti trener – kazao je Savić odgovarajući na jedno od postavljenih pitanja od strane učenika“, istakao je Savić.

Imao je Savić na kraju jasnu poruku:

„Nije važno da budeš šampion u sportu, važnije je biti šampion u životu“.

Izvor: Dan

Sport

Zlatni uspjeh karatista „Vukovi Zeta“ u Ulcinju

Pripremila: Tamara Raičević

Povodom jubileja – 50 godina postojanja Karate kluba Ulcinj – održan je međunarodni karate turnir “Ulcinj Open”, koji je okupio preko 700 takmičara iz zemlje i regiona. Turnir je krasio pravi sportski duh, uz prisustvo brojnih klubova i visok kvalitet prikazanih borbi, a takmičari Karate kluba Vukovi Zeta ostvarili su izvanredne rezultate.

U seniorskoj konkurenciji, u kategoriji do 67 kg, dominantan je bio Lazar Đurčević, koji je savladao sve svoje protivnike i zasluženo osvojio zlatnu medalju. Njegov cjelokupan nastup odisao je sigurnošću, uz dobro uobličenu taktičku i tehničku spremnost, čime je još jednom potvrdio svoj kvalitet na borilačkoj sceni.

U juniorskoj konkurenciji u kategoriji do 53 kg, Jelena Miladinović je takođe blistala. Pokazala je izuzetnu borbenost, pobijedivši sve protivnice i osvojivši prvo mjesto koje joj je osiguralo zlatnu medalju na ovom takmičenju. U veoma jakoj konkurenciji, Jelena je još jednom dokazala da pripada samom vrhu juniorskog karatea.

Ovi rezultati predstavljaju veliki uspjeh za Karate klub Vukovi Zeta i dodatnu motivaciju za buduće izazove njegovih karatista.