Iz Zete nam dolazi priča o fudbalerki koja je svojom upornošću i talentom izgradila prepoznatljivo ime na domaćoj sceni. Svetlana Bečić je počela kao djevojčica koja se nije plašila da zakorači na teren među dječacima, da bi danas gradila ozbiljnu karijeru ispunjenu izazovima, pobjedama i snovima koji traju. Od školskog turnira do Lige šampiona — njen put pokazuje kako dar prepoznat u pravom trenutku može stvoriti priču koja ne zna za odustajanje.

Svetlanin dodir s fudbalom započeo je u školskom dvorištu, kada je Duško Globarević primijetio na takmičenju.

-Naša škola se te godine po prvi put takmičila na školskom turniru. Nas nekoliko drugarica, koje smo stalno igrale fudbal s dječacima, dogovorile smo se da napravimo ekipu. Došle smo do finala, u kojem sam postigla gol za pobjedu na takmičenju. Trener Duško je sve to pratio — i tada je sve počelo.

Svetlana nam je otkrila da su se već tada stvorili uslovi da fudbal bude njen sportski poziv. Sledeća stanica bio je prelazak u ŽFK ,,Mladost” gdje ju je sačekala nešto drugačija dinamika rada.

-U početku je bilo teško prilagoditi se, jer se većina djevojaka već dugo godina bavila fudbalom i uglavnom su bile starije od mene. Ali kako je vrijeme prolazilo, sve više sam uživala na terenu. Naravno, najviše ću pamtiti svoj prvi gol u karijeri.

Odlazak u redove Budućnosti predstavio je novo poglavlje u Svetlaninoj karijeri.

-To mogu reći da je bio moj najljepši period u fudbalu. Igrala sam u ekipi koja je, ne samo na terenu nego i van njega, bila kao jedna porodica. Trener Duško je imao veliku ulogu u mom napredovanju.

Za vrijeme provedeno u Breznici imala je mogućnost da se oproba u međunarodnom fudbalu. Podijelila je iskušenja uloge reprezenta crnogorskog fudbala na evropskoj sceni.

-Nevjerovatan je osjećaj igrati na evropskoj sceni, posebno kada znaš da iza toga stoji toliko teških treninga i utakmica da bi se do toga došlo. Najviše pamtim prvu utakmicu u Ligi šampiona protiv Spartak Mijave, u kojoj smo, nažalost, izgubili.

Svetlana je trenutno član ŽFK ,,TSC” koji se takmiči u Super ligi Srbije, koja posjeduje viši nivo kvaliteta i zahtjeva od svojih takmičarki.

-Razlika je velika u odnosu na crnogorski fudbal. Način rada s igračicama je mnogo ozbiljniji, a samim tim i liga zahtjevnija i neizvjesnija. Ambicije kluba su da ostanemo na vrhu tabele i izborimo se za Evropu.

Prošla je sve selekcije reprezentacije, a upisala je nastupe  i za A tim. Iako poziv već neko vrijeme izostaje, a nadamo se da će ubrzo uslijediti, Svetlana nam je otkrila koja osjećanja budi igranje za reprezentativni sastav.

-Kao i svako dijete koje se bavi sportom poput fudbala, sanjala sam da zaigram za reprezentaciju i da predstavljam svoju državu na najvišem nivou. Taj san mi se ispunio i nadam se da ću u budućnosti ponovo imati priliku da zaigram za reprezentaciju.

U području gdje i dalje vlada stereotipno uvjerenje da je fudbal pretežno muški sport, naša fudbalerka imala je riječi podstreka za sve djevojčice koje žele da se oprobaju u ovom sportu.

-Uvijek će se naći neko ko će imati predrasude povodom toga, ali mislim da je najvažnije da svaka djevojčica koja odluči da se bavi fudbalom vjeruje u sebe i slijedi svoje snove. Potrebno je samo da se više ulaže u ženski fudbal — i finansijski i medijski.

Od najljepših trenutaka u dosadašnjem dijelu karijere izdvojila je debi za A reprezentaciju Crne Gore, kao i nastup u Ligi Šampiona, a naježim smatra izgubljeno finale Kupa Srbije sa sadašnjim klubom.

Uz sve to posebno je naglasila ulogu porodice koja je Svetlanina najveća podrška u svakom trenutku.

Na samom kraju, otkrila nam je svoja očekivanja od budućih dešavanja.

-Trudim se i dajem sve od sebe da ispunim svoje ciljeve, i vjerujem da ću uskoro uspjeti da zaigram u nekom inostranom klubu.