Dokumentacija do koje je došao Portal Zeta pokazuje da je Javna ustanova Kulturno-informativni centar „Zeta“ u roku od svega sedam dana donijela dvije potpuno različite odluke o pristupu istom dokumentu – zapisniku sa 27. sjednice Savjeta KIC-a održane 30. aprila 2026. godine.

Dokumentacija je Portalu Zeta dostavljena od strane građanina koji je putem MANS-ove aplikacije za slobodan pristup informacijama podnio zahtjev i dobio traženi zapisnik od KIC-a „Zeta“.

Prema rješenju od 18. maja 2026. godine, donijetom po zahtjevu Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), KIC „Zeta“ odobrio je pristup zapisniku sa 27. sjednice Savjeta i dostavio traženi dokument podnosiocu zahtjeva. U obrazloženju je navedeno da ustanova posjeduje traženu informaciju i da ne postoje prepreke za njeno dostavljanje. Istim rješenjem djelimično odbija zahtjev samo u dijelu koji se odnosi na inicijativu za razrješenje direktora, obrazlažući da taj dokument ne posjeduje.

Međutim, samo sedam dana kasnije, 25. maja 2026. godine, po zahtjevu Portala Zeta za isti zapisnik, KIC „Zeta“ donosi potpuno suprotnu odluku. Ovoga puta zahtjev je odbijen uz obrazloženje da se radi o dokumentu internog karaktera koji sadrži podatke zaštićene zakonom i zbog toga ne treba da bude dostupan javnosti.

Ovakvo postupanje otvara ozbiljna pitanja o poštovanju Zakona o slobodnom pristupu informacijama. Ako je isti zapisnik mogao biti dostavljen jednom podnosiocu zahtjeva 18. maja, postavlja se logično pitanje zbog čega je sedam dana kasnije proglašen internim dokumentom nedostupnim drugom podnosiocu.

Zakonom o slobodnom pristupu informacijama propisano je da svi podnosioci zahtjeva imaju jednaka prava i da organ vlasti mora primjenjivati iste kriterijume prema svima. U konkretnom slučaju, KIC „Zeta“ je za isti dokument i gotovo identične okolnosti dao dva potpuno različita pravna tumačenja.

Prvo je utvrđeno da zapisnik može biti dostupan javnosti, a zatim da isti taj dokument predstavlja internu informaciju koja ne može biti predmet slobodnog pristupa. Takva kontradiktorna praksa dovodi u pitanje zakonitost donesenih rješenja, ali i princip transparentnosti rada javne ustanove.

Posebno zabrinjava činjenica da je uskraćivanje pristupa uslijedilo upravo kada je dokument zatražio medij. Zbog toga se otvara pitanje da li je Portal Zeta stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na drugog podnosioca zahtjeva i da li je došlo do selektivne primjene Zakona o slobodnom pristupu informacijama.

Slučaj bi mogao biti predmet ocjene Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama, koja bi trebalo da utvrdi kako je moguće da isti dokument u jednom postupku bude javan, a u drugom nedostupan. Takva praksa ne doprinosi povjerenju javnosti u rad institucija, već ostavlja utisak da se pravo na pristup informacijama primjenjuje različito, u zavisnosti od toga ko informaciju traži.