Povodom obilježavanja značajnog jubileja – 150 godina od Bitke na Fundini, u organizaciji Srpskog nacionalnog savjeta Crne Gore, uz pokroviteljstvo Skupštine Crne Gore održana je svečana manifestacija na Orljevu u Kučima.

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić rekao je da je na Fundini udaren temelj države, ističući da je tada pobijedila sabrana i okupljena Crna Gora. Naveo je da je sve ostalo po strani u odbrani slobode i dostojanstva.

„To je poruka koju je važno čuti. Njihovo srpstvo nije isključivalo njihovo crnogorstvo, niti je umanjivalo pripadnost srpstvu, srpskom jeziku i crkvi. Naš kulturni i istorijski identitet ne može se omeđiti usko-političkim granicama. Niko nema monopol na srpsko nasljeđe. Srpstvo u Crnoj Gori nije uvezeno sa strane, nego je ovdje raslo vjekovima“, kazao je Mandić.

On je rekao da niko nema pravo da nama u Crnoj Gori izdaje uvjerenje o nacionalnoj ispravnosti, koliko god bio moćan i snažan.

„Ljubav prema svome rodu mjeri se bratskim dogovorima. Odluke o Crnoj Gori donosiće se ovdje, kao što su se uvijek donosile“, kazao je Mandić.

On je podvukao da Crna Gora mora shvatiti da je politika svađe politika propasti.

„Ne može se srpskom narodu osporavati pravo koje se svima drugima priznaje. Ne možemo voditi politiku kakvu je vodio bivši režim“, kazao je Mandić.

On je rekao da za njega politika nije umijeće da se ljudi drže u rovovima, nego da se iz njih izađe.

„Ponekad je najveća snaga da u odgovoru na mržnju ne postanemo ono protiv čega se borimo. Posebnu zahvalnost u tom smislu dugujemo našoj svetoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi“, kazao je Mandić.

On je podsjetio na veliku ulogu pokojnog mitropolita Amfilohija, ističući njegov nemjerljiv doprinos očuvanju sabornosti i duhovnosti Crne Gore.

„Da li danas mi, potomci velikih ljudi koji su znali da se pomire i nakon zločina, možemo da nađemo snage da krenemo naprijed – moramo“, poručio je Mandić.

Naša današnja Fundina, kazao je, jeste borba za uspješno i srećno društvo.

„Neka je vječna slava junacima Fundine i neka Bog blagoslovi Crnu Goru“, kazao je Mandić.

Knežević je poručio kako će većina biti u prilici da se izjasni o radu ministra vanjskih poslova Ervina Ibrahimovića. Ističe kako Ibrahimović “vrijeđa 33 odsto Srba u Crnoj Gori”, pri čemu je dodao i da šef diplomatije nije mogao donijeti odluku o slanju predstavnika naše države na obilježavanje godišnjice “Oluje” bez saglasnosti premijera Milojka Spajića.

“Imaćete interpelaciju DNP-a, pošto nećete da smijenite Ibrahimovića. Imate većinu i mogućnost da to uradite, a znam da ne smijete, ni od Johana Satlera, ni od Milojka Spajića, ni od drugih. Evo, DNP će pokrenuti interpelaciju o radu Ibrahimovića”, poručio je on gostujući na Adriji.

Kazao je kako će, u cilju podrške interpelaciji, “pokucati na vrata poslaničkih klubova svih doskorašnjih koalicionih partnera”.

“Ovo nije prvi put da mi trpimo nacionalna poniženja od strane Ministarstva vanjskih poslova, a da svi ćute, pri čemu nikad više Srba nije bilo u vlasti”, dodao je.

Kazao je kako su sa Novom srpskom demokratijom u “projektnoj koaliciji”, ali da je ona “osnovna” poremećena po izlasku DNP-a iz Vlade.

“Jasno je da Andrija Mandić i ja drugačije vidimo način zaštite interesa srpskog naroda i nije bilo potrebe za senzacionalnom obradom toga što vidi čitava Crna Gora. To nije nikakav dogovor Mandića i mene – jednostavno, drugačije vidimo to kako treba doći do cilja”, rekao je Knežević.

Na pitanje da li je NSD ostala dosljedna svemu za šta se zalagala, kazao je kako je to pitanje za njih.

Knežević ne isključuje mogućnost da po izborima 2027. godine bude formirana Vlada čiji će predsjednik biti on.

“U junu 2027, ako budemo, a hoćemo ako bog da, formirali Vladu bez ovih koji hoće da nas šalju kod Satlera, prva odluka koju ću donijeti kao premijer biće otpriznavanje Kosova. Kao premijer. Gdje bi im bio kraj da sam ja bio premijer i od 2023, ja znam da štitim nacionalne interese”, poručio je on.

Nekada su se najveće podjele među Srbima u Crnoj Gori pravile kroz političke partije. Danas se sve više stiče utisak da se one sele u Crkvu. Upravo zato posljednji sukob između mitropolita Joanikija i mitropolita Metodija nije samo pitanje različitih pogleda dvojice arhijereja, već mnogo ozbiljniji problem koji prijeti da naruši jedinstvo Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori.

Dok je Mitropolija crnogorsko-primorska Srpske pravoslavne crkve, na čijem je čelu mitropolit Joanikije, oštro kritikovala predsjednika Srbije zbog, kako je navela, političkog miješanja u crkvena pitanja i „nejasnih optužbi“, Eparhija budimljansko-nikšićka Srpske pravoslavne crkve, kojom upravlja mitropolit Metodije, javno je stala u Vučićevu odbranu, ocjenjujući da njegove poruke doprinose očuvanju jedinstva Srpske pravoslavne crkve.

Polemika je uslijedila nakon Vučićevih izjava tokom posjete Republici Srpskoj, gdje je govorio o položaju Srba u regionu, litijama u Crnoj Gori i, kako je rekao, pokušajima da se oslabi jedinstvo SPC.

Sve više izgleda da se kroz crkvene autoritete vodi politički obračun u kojem je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić postao nezaobilazan faktor.

Mitropolit Metodije posljednjih mjeseci sve češće izlazi iz okvira isključivo crkvenih tema. Njegovi govori i javni nastupi nerijetko zadiru duboko u politička pitanja, ostavljajući utisak da se ne obraća samo vjernicima, već i biračkom tijelu. Time se neminovno otvara pitanje gdje prestaje pastirska služba, a počinje politički angažman.

Ako je zadatak jednog mitropolita da čuva jedinstvo Crkve, onda svaka riječ koja produbljuje podjele među vjernicima predstavlja razlog za zabrinutost. Još više zabrinjava utisak da se crkveni autoritet koristi kao sredstvo u političkim sukobima koji nemaju mnogo veze sa Jevanđeljem.

Odluka Sabora SPC da Eparhiju budimljansko-nikšićku uzdigne u rang mitropolije promijenilaje odnose unutar same Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Da li je taj potez bio isključivo crkveni ili je imao i širu političku dimenziju vjerovatno će biti tema rasprava još dugo.

Najveći gubitnici u svemu ovome nijesu ni Vučić, ni Joanikije, ni Metodije. Gubitnici su vjernici koji od svojih duhovnih pastira očekuju mir, pomirenje i jedinstvo, a umjesto toga svakodnevno svjedoče novim podjelama.

Crkva je kroz istoriju opstajala onda kada je bila iznad dnevne politike. Onog trenutka kada politički interesi počnu da određuju crkvene odnose, prestaje da bude prostor okupljanja i postaje novo poprište sukoba.

Budućnost Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori zavisiće od toga da li ostaje duhovni oslonac svog naroda ili postaje još jedno polje političkog nadmetanja koje će Vučić iskoristiti za dobijanje političkog uticaja.