Sport

Zećanka Svetlana Bečić za Portal Zeta: Dajem sve od sebe da ispunim svoje ciljeve

Pripremila: Tamara Raičević

Iz Zete nam dolazi priča o fudbalerki koja je svojom upornošću i talentom izgradila prepoznatljivo ime na domaćoj sceni. Svetlana Bečić je počela kao djevojčica koja se nije plašila da zakorači na teren među dječacima, da bi danas gradila ozbiljnu karijeru ispunjenu izazovima, pobjedama i snovima koji traju. Od školskog turnira do Lige šampiona — njen put pokazuje kako dar prepoznat u pravom trenutku može stvoriti priču koja ne zna za odustajanje.

Svetlanin dodir s fudbalom započeo je u školskom dvorištu, kada je Duško Globarević primijetio na takmičenju.

-Naša škola se te godine po prvi put takmičila na školskom turniru. Nas nekoliko drugarica, koje smo stalno igrale fudbal s dječacima, dogovorile smo se da napravimo ekipu. Došle smo do finala, u kojem sam postigla gol za pobjedu na takmičenju. Trener Duško je sve to pratio — i tada je sve počelo.

Svetlana nam je otkrila da su se već tada stvorili uslovi da fudbal bude njen sportski poziv. Sledeća stanica bio je prelazak u ŽFK ,,Mladost” gdje ju je sačekala nešto drugačija dinamika rada.

-U početku je bilo teško prilagoditi se, jer se većina djevojaka već dugo godina bavila fudbalom i uglavnom su bile starije od mene. Ali kako je vrijeme prolazilo, sve više sam uživala na terenu. Naravno, najviše ću pamtiti svoj prvi gol u karijeri.

Odlazak u redove Budućnosti predstavio je novo poglavlje u Svetlaninoj karijeri.

-To mogu reći da je bio moj najljepši period u fudbalu. Igrala sam u ekipi koja je, ne samo na terenu nego i van njega, bila kao jedna porodica. Trener Duško je imao veliku ulogu u mom napredovanju.

Za vrijeme provedeno u Breznici imala je mogućnost da se oproba u međunarodnom fudbalu. Podijelila je iskušenja uloge reprezenta crnogorskog fudbala na evropskoj sceni.

-Nevjerovatan je osjećaj igrati na evropskoj sceni, posebno kada znaš da iza toga stoji toliko teških treninga i utakmica da bi se do toga došlo. Najviše pamtim prvu utakmicu u Ligi šampiona protiv Spartak Mijave, u kojoj smo, nažalost, izgubili.

Svetlana je trenutno član ŽFK ,,TSC” koji se takmiči u Super ligi Srbije, koja posjeduje viši nivo kvaliteta i zahtjeva od svojih takmičarki.

-Razlika je velika u odnosu na crnogorski fudbal. Način rada s igračicama je mnogo ozbiljniji, a samim tim i liga zahtjevnija i neizvjesnija. Ambicije kluba su da ostanemo na vrhu tabele i izborimo se za Evropu.

Prošla je sve selekcije reprezentacije, a upisala je nastupe i za A tim. Iako poziv već neko vrijeme izostaje, a nadamo se da će ubrzo uslijediti, Svetlana nam je otkrila koja osjećanja budi igranje za reprezentativni sastav.

-Kao i svako dijete koje se bavi sportom poput fudbala, sanjala sam da zaigram za reprezentaciju i da predstavljam svoju državu na najvišem nivou. Taj san mi se ispunio i nadam se da ću u budućnosti ponovo imati priliku da zaigram za reprezentaciju.

U području gdje i dalje vlada stereotipno uvjerenje da je fudbal pretežno muški sport, naša fudbalerka imala je riječi podstreka za sve djevojčice koje žele da se oprobaju u ovom sportu.

-Uvijek će se naći neko ko će imati predrasude povodom toga, ali mislim da je najvažnije da svaka djevojčica koja odluči da se bavi fudbalom vjeruje u sebe i slijedi svoje snove. Potrebno je samo da se više ulaže u ženski fudbal — i finansijski i medijski.

Od najljepših trenutaka u dosadašnjem dijelu karijere izdvojila je debi za A reprezentaciju Crne Gore, kao i nastup u Ligi Šampiona, a naježim smatra izgubljeno finale Kupa Srbije sa sadašnjim klubom.

Uz sve to posebno je naglasila ulogu porodice koja je Svetlanina najveća podrška u svakom trenutku.

Na samom kraju, otkrila nam je svoja očekivanja od budućih dešavanja.

-Trudim se i dajem sve od sebe da ispunim svoje ciljeve, i vjerujem da ću uskoro uspjeti da zaigram u nekom inostranom klubu.

Sledeće

Spremi se – neviđena oluja stiže!

Ne propustite

Win & Go: tvoji brojevi, 25 šansi i 4 sata zabave

Reklama

Klikni da ostaviš komentar

Sport

Novi potpisi na Trešnjici

Pripremila: Tamara Raičević

Fudbalski klub Zeta nastavio je da radi na dovođenju pojačanja. U redove kluba sa Trešnjice pristigli su Miro Tomić, Ivan Šoć i Petar Radičković.

REGISTRUJTE SE i pratite svoju omiljenu ponudu na jednom mjestu.

Novo pojačanje kluba je Miro Tomić (27), fudbaler koji u Zetu stiže iz redova drugoligaša FK Internacional, gdje je imao zapažene nastupe. Riječ je fudbaleru koji pokriva poziciju štopera, a osim Internacionala u dosadašnjoj karijeri nastupao je za Ibar, Adriju, Drezgu i Fans junajted.

Pored Tomića, na Trešnjicu se vraća i Ivan Šoć (19), mladi fudbaler koji ponovo oblači dres Zete. Šoć je prethodnu polusezonu proveo u FK Lovćen, takođe drugoligašu, gdje je sticao dragocjeno seniorsko iskustvo.

Kao veliko pojačanje iz tabora danilovgradske Iskre došao je Radičković. U pitanju je 22-godišnjak koji igra na poziciji desnog krila, a tokom polusezone odigrao je 12 utakmica za Iskru. Osim drugoligaša iz Danilovgrada, mladi napadač je branio boje Koma, Lovćena i Ibra.

Dolaskom ova tri igrača, FK Zeta jasno pokazuje ambiciju i želju da dodatno osnaži ekipu u borbi za zacrtane ciljeve u nastavku takmičenja–baraž za dopunu Druge lige.

Sport

Preminuo mladi fudbaler Zete

Mladi fudbaler Zete Nemanja Ulićević je preminuo u 18. godini, objavio je crnogorski trećeligaš.

Ulićević je dijete kluba sa Trešnjice, vjerovalo se da je pred njim svjetla budućnost.

“Sa velikom tugom obavještavamo da je preminuo naš igrač Nemanja Ulićević”, saopštila je FK Zeta na društvenim mrežama.

Ulićević je igrao za omladinsku ekipu Golubovčana.

Priroda i društvo

Zašto je Novak Đoković od nacionalnog heroja postao državni neprijatelj?

Od sportskog simbola koji je godinama prevazilazio političke i društvene podjele do javne ličnosti čiji se stavovi i gestovi sve češće tumače kao društveno relevantan čin, promjena odnosa dijela vlasti i medija prema Novaku Đokoviću oslikava širi kontekst polarizacije u savremenoj Srbiji.

Novak Đoković je više od dvije decenije važio za gotovo nesporni nacionalni simbol – sportistu koji je svojim rezultatima Srbiju pozicionirao na svjetsku mapu i predstavljao jednu od rijetkih figura oko koje je postojao širok društveni konsenzus. Njegovi uspjesi tumačeni su kao dio državnog identiteta, a lični imidž građen kao primjer discipline, istrajnosti i nacionalnog ponosa. Međutim, u periodu pojačanih društvenih tenzija u Srbiji, odnos prema Đokoviću u dijelu političkog i medijskog prostora doživio je vidljivu promjenu.

Prema analizama stranih i domaćih medija, prelomni trenutak nastupio je kada je Đoković javno iskazao solidarnost sa studentima i građanskim protestima u Srbiji. Njegovi gestovi podrške, koji su uslijedili nakon tragedije u Novom Sadu, u dijelu provladinih medija protumačeni su kao političko svrstavanje. Time je, prema takvom narativu, napustio ulogu sportiste koji stoji izvan društvenih sukoba i postao javni akter čiji se stavovi otvoreno problematizuju. Đoković je tako u kratkom roku postao je meta optužbi da se miješa u politiku i utiče na javno mnjenje.

Promjena tona brzo je postala uočljiva u tabloidima i medijima bliskim vlastima. Nekadašnji slavljenik naslovnih strana počeo je da se prikazuje kroz negativan ili omalovažavajući diskurs, dok su njegovi sportski uspjesi relativizovani ili potiskivani u drugi plan. Pojavili su se i otvoreno podrugljivi izrazi, iako je Đoković u tom periodu i dalje bilježio rezultate na najvišem svjetskom nivou. Takav pristup dodatno je produbio jaz između podrške koju uživa u značajnom dijelu javnosti i odnosa koji prema njemu imaju pojedini centri političke i medijske moći.

Dodatnu pažnju izazvala je i poruka „Nešto ste rekli?“, koju je Đoković ispisao na kameri nakon jednog od mečeva na Australijan openu. U domaćoj javnosti ta poruka protumačena je kao indirektan odgovor na učestale kritike i omalovažavanja kojima je bio izložen u pojedinim medijima u Srbiji. Iako nije precizirao kome je poruka bila upućena, dio analitičara smatra da se radilo o simboličnoj reakciji na narativ o njegovom navodnom sportskom padu, pri čemu je dodatnu težinu dobila jer je uslijedila nakon još jedne ubjedljive pobjede, naglašavajući odgovor rezultatima, a ne polemikama.

Ne možemo zaboraviti i njegove poruke sa međunarodnih turnira, prije svega izjava „Kosovo je srce Srbije“, ispisana tokom Rolan Garosa. Đoković je kasnije istakao da je tom porukom izrazio lično patriotsko uvjerenje i osjećaj nacionalne pripadnosti, naglašavajući da bi isti gest ponovio jer ga doživljava kao pravo na slobodno izražavanje sopstvenog identiteta. U domaćoj javnosti poruka je dominantno tumačena kao izraz patriotizma i emotivne veze sa nacionalnim pitanjima koja imaju duboko ukorijenjeno mjesto u društvenom i istorijskom kontekstu Srbije.

Danas uprkos pritiscima i promijenjenom odnosu dijela medija, Đoković je nastavio da sportskim rezultatima potvrđuje kontinuitet vrhunskog nivoa igre. Pobjedama nad mlađim rivalima i zapaženim nastupima na najvećim turnirima demantovao je tvrdnje o završetku karijere, dok su emotivne reakcije na terenu i nakon mečeva često tumačene kao odgovor na višegodišnje osporavanje koje prevazilazi isključivo sportski okvir.

Atmosfera na Australijan openu ove godine pokazala je da Đoković i dalje uživa snažnu podršku publike, i to u razmjerama koje su, prema zapažanjima medija, rijetko viđene čak i u njegovoj matičnoj zemlji. Tokom mečeva, tribine su bile ispunjene navijačima koji su ga pozdravljali ovacijama i skandiranjem, što je predstavljeno kao dokaz da njegova globalna popularnost ostaje netaknuta, uprkos pokušajima da se njegov značaj i uticaj u domaćem javnom prostoru umanje ili politički reinterpretiraju.

Novak je bio i ostao srpski teniser najveći svih vremena.