Priroda i društvo

Šta se govori, a šta je istina? 10 zabluda o novom Postrojenju za prečišćavanje otpadnih voda

U javnosti već mjesecima slušamo niz netačnih tvrdnji o izgradnji Postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda Podgorice.

Dio njih nastaje iz neznanja, dio iz straha koji je razumljiv s obzirom na višedecenijske izazove sa kojima se mještani suočavaju na tom području, dok su dio posljedica tendencioznih interpretacija, zloupotreba ili zanemarivanja činjenica. Navodimo najčešće manipulacije i provjerljive činjenice, kako bi javnost imala uvid u stvarno stanje o realizaciji jednog od najvažnijih infrastrukturnih pitanja Glavnog grada i rješavanju najaktuelnijeg ekološkog problema.

Neistina: „Postrojenje je prijetnja po zdravlje građana.“

ISTINA: Postrojenje je upravo suprotno – ključna i neophodna zaštita zdravlja građana. Bez njega, neprečišćene otpadne vode u ogromnim količinama svakodnevno završavaju u Morači, a zatim u Skadarskom jezeru i Jadranskom moru. To direktno ugrožava zdravlje ljudi, poljoprivredu i ekosisteme Podgorice i Zete. U savremenoj Evropi ne postoji glavni grad bez ovakvog sistema.

Neistina: „PPOV je ista prijetnja kao i Kombinat aluminijuma Podgorica.“

ISTINA: Poređenje sa industrijskim pogonima iz 60-ih godina prošlog vijeka je potpuno neutemeljeno. Bazen crvenog mulja KAP-a predstavlja ozbiljan ekološki problem i prijetnju po zdravlje građana i Vlada je za njegovu sanaciju opredijelila 30 miliona eura. PPOV, sa druge strane prečišćava zagađene otpadne vode u tehnički ispravnu vodu, bez ikakvog rizika po ljude i životnu sredinu. Dodatno, površina koju zauzimaju bazeni crvenog mulja iznosi oko 450.000 m², dok će savremeno postrojenje zauzimati svega 6.500 m², odnosno 1,5% površine toksičnih bazena.

Neistina: „Riječ je o zastarjeloj tehnologiji koju Evropa izbacuje iz upotrebe.“

ISTINA: Sasvim netačno. Samo u Njemačkoj i Austriji funkcioniše oko 8.000 ovakvih postrojenja, a u Evropi čak preko 30.000 sistema za prečišćavanje. Riječ je o standardnoj, konvencionalnoj metodi koja se primjenjuje širom svijeta i ispunjava najviše ekološke standarde Evropske unije, koja ujedno finansira ovaj projekat. Oprema za postrojenje u Podgorici proizvodi se od kraja 2022. godine, dominantno kod renomiranih njemačkih proizvođača.

Neistina: „Spalionica mulja je Černobilj za Zetu.“

ISTINA: Količina izduvnih gasova novog postrojenja iznosiće 4.160 m³ na sat, što je ekvivalent količini koju proizvode 2 kamiona tokom jednog sata. Za poređenje: Termoelektrana Pljevlja emituje 900.000 m³ izduvnih gasova na sat. A ukupna emisija štetnih gasova cijelog sistema jednaka je jednokratnom radu 6 kamiona. Znatno veće zagađenje proizvode teške građevinske mašine koje se koriste za nelegalnu eksploataciju šljunka iz Morače. U Njemačkoj, ovakva postrojenja već godinama uspješno funkcionišu i to usred naseljenih cjelina Berlina, Bona, Hamburga, Štutgarta). Dakle, emisije novog postrojenja, po svakom parametru, biće daleko ispod propisanih 2010-75 EU standarda. Na primjer, nivo praškastih materija biće upola manji od dozvoljenog. Spaljivanje mulja je standardna praksa u Evropi, uz stroge filtere i kontinuirani monitoring u realnom vremenu. U slučaju prekoračenja, rad postrojenja se automatski obustavlja. Ovo rješenje zapravo značajno smanjuje količinu otpada i rizike po okolinu.

Neistina: „Ugovor o izgradnji je sporan i sakriven od javnosti.“

ISTINA: Glavni grad Podgorice je omogućio uvid u ugovor o izgradnji sistema, sačinjen od strane vodećeg partnera zajedničkog ulaganja KUZU Grup, Istanbul, Turska. Dostupan je u digitalnoj verziji na zvaničnoj internet stranici Glavnog grada (ovdje), koja sadrži zatamnjene djelove isključivo kako bi se spriječilo eventualno neovlašćeno korišćenje osjetljivih tehničkih djelova od strane konkurentskih kompanija. Ovakva praksa predstavlja standard u realizaciji velikih infrastrukturnih projekata i u skladu je sa važećim propisima. Puna, nezatamnjena verzija ugovora takođe je dostupna svim zainteresovanim stranama. Građani mogu da izvrše uvid u cijeli ugovor, kao i u kompletnu projektnu dokumentaciju, i to slanjem zahtjeva na mejl adresu: podgorica.wwtp@kuzugrup.com. Svima koji pošalju upit biće omogućen uvid u prisustvu pravnih zastupnika ugovorne strane, u cilju potpune transparentnosti i otklanjanja svih eventualnih nedoumica.

Neistina: „Niko nema prava da postrojenje gradi na teritoriji opštine Zete.“

ISTINA: Izgradnja novog sistema, kao državnog objekta od opšteg interesa, planirana je na namjenskoj urbanističkoj parceli površine 13 hektara, unutar industrijske zone. Lokacija se nalazi između kompleksa KAP-a i lokalne saobraćajnice koja spaja naselja Dajbabe i Botun, na katastarskim parcelama u vlasništvu Glavnog grada. Treba napomenuti i to da infrastrukturni projekti ne poznaju administrativne granice. U Evropi postoje primjeri da jedna opština ili čak država koristi infrastrukturu koja se nalazi na teritoriji druge. Da li neko pita građane Pljevalja što se cijela Crna Gora napaja strujom iz Rudnika uglja koji je na njihovoj teritoriji ili iz Termoelektrane Pljevalja.

Neistina: „Lokacija se može lako promijeniti, ali to ne žele.“

ISTINA: Izmještanje lokacije značilo bi ponavljanje kompletne procedure: nova geotehnička ispitivanja, novi elaborati, nova procjena uticaja na životnu sredinu i nova saglasnost Agencije. To bi projekat odložilo najmanje 2 do 3 godine, uz nastavak ispuštanja neprečišćenih voda u Moraču tokom tog perioda. Propratni, finansijski troškovi i penali koji bi se u tom slučaju takođe morali platiti, mjere se u stotinama miliona eura.

Neistina: „Zeta nema nikakvu korist od ovog postrojenja.“

ISTINA: Svakog mjeseca u Podgorici se generiše oko milion kubnih metara otpadnih voda. Od toga se trenutno prečišćava svega oko 40%, dok skoro 60% završava direktno u Morači. Neprečišćene otpadne vode sadrže organske materije i otrovne supstance koje narušavaju ravnotežu ekosistema, dovode do pomora biljnog i životinjskog svijeta i dodatno izazivaju kontaminaciju zemljišta i podzemnih voda, što znači manjak pitke vode i veći rizik od širenja bolesti. Upravo stanovnici Zete danas trpe najveće posljedice zagađenja, jer kroz njihova naselja protiče zagađena Morača i zemljište na kojima oni uzgajaju zasade je kontaminirano. Zato je izgradnja novog postrojenja od suštinskog značaja za zdravlje građana, zaštitu životne sredine i očuvanje rijeka i to je pitanje opstanka ne samo za stanovnike opštine Podgorica, već i stanovnike Zete. Takođe važan benefit novog sistema je što će on omogućiti da se oko 30% Zete priključi na kanalizacionu mrežu (Botun, Cijevna, dio Mahale i dio Golubovaca).

Neistina: „Biće i na novom postrojenju neprijatnih mirisa“

ISTINA: Neće. Aktuelno postrojenje, staro pola vijeka, rađeno je za kapacitet od 55.000 ekvivalent stanovnika, a Podgorica je davno i višestruko premašila taj broj. Neprijatni mirisi na postojećem postrojenju nastaju upravo zbog prevaziđenog kapaciteta. Ovaj problem posebno je intenziviran tokom avgusta i septembra, usljed sezone prerade grožđa u preduzeću „13. jul Plantaže“, koje je kao najveći industrijski zagađivač priključeno na kanalizacionu mrežu Podgorice. Tokom tog perioda u kanalizacioni sistem ispuštaju se industrijske otpadne vode koncentracije zagađenja od 40.000 do 60.000 ekvivalent stanovnika, što je maksimum kapaciteta postojećeg gradskog postrojenja. To znači da bi samo za potrebe Plantaža trebalo da postoji jedno postrojenje postojećeg kapaciteta. Bitno je znati i da će novo postrojenje imati zatvoren sistem i savremenu tehnologiju obrade vazduha zahvaljujući kojima se mirisi eliminišu prije nego što dospiju u atmosferu.

Neistina: „Postrojenje će se graditi nadomak naseljenih objekata“

ISTINA: Najbliži objekat unutar industrijske zone nalazi se na udaljenosti od 141 m i riječ je o urušenoj kući. Ostali objekti u istoj zoni nalaze se na većim udaljenostima, od 241 do 499 m, pri čemu se dio njih odnosi na kuće u izgradnji bez namjene za stanovanje ili na objekte koji nijesu uknjiženi, dok su uknjiženi stambeni objekti udaljeni više od 400 m od budućeg postrojenja. Van industrijske zone, najbliži objekat nalazi se na udaljenosti od 696 m, dok se ostali objekti nalaze na udaljenostima većim od 700 m, a jezgro naselja Botun udaljeno je 1.384 m od planirane lokacije postrojenja.

( Vodovod i kanalizacija doo Podgorica )

Slične teme:botun Crna gora kolektor

Sledeće

Danas počinje uklanjanje nelegalnih objekata u NP Skadarsko jezero

Ne propustite

Praznična tradicija darivanja u organizaciji kompanije Meridianbet

Reklama

Klikni da ostaviš komentar

Priroda i društvo

Evropa se suočava sa sve većim problemom ilegalnog onlajn klađenja: Maarten Haijer, generalni sekretar EGBA

Maarten Haijer je generalni sekretar EGBA, asocijacije koja predstavlja vodeće operatere onlajn igara na sreću licencirane u Evropskoj uniji. Prije nego što se pridružio timu EGBA, Maarten je obavljao funkciju savjetnika za unutrašnje tržište i zaštitu potrošača u Stalnom predstavništvu Holandije pri Evropskoj uniji.

Prethodno je radio u Ministarstvu ekonomije Holandije, gdje se specijalizovao za trgovinsku politiku na nivou Evropske unije i Svjetske trgovinske organizacije.

Šta danas podstiče rast crnog tržišta igara na sreću širom Evrope? Možete li navesti neke primjere?

Evropa se suočava sa sve većim problemom ilegalnog onlajn klađenja – a u mnogim slučajevima, politike i regulative ga, nenamjerno, čine još gorim.

Monopoli, ograničenja proizvoda, limiti potrošnje, zabrane oglašavanja – kakvo god bilo zvanično obrazloženje za svaku od ovih restrikcija, njihov zajednički efekat je često negativan: igrači se okreću ka ilegalnim platformama koje ne nude nikakvu zaštitu kakvu pružaju licencirani operateri.

Iako ilegalno kockanje postoji u svim sketorima, ovaj problem je najizraženiji i najbrže raste upravo u onlajn sektoru.

Ilegalni onlajn operateri ne podliježu nikakvim regulatornim ograničenjima i slobodno koriste društvene mreže i pretraživače za oglašavanje svojih brendova, angažujući sportske zvijezde, poznate ličnosti, influensere i „tipstere“.

Takođe, šire svoj uticaj kroz sportska sponzorstva, dok se licencirani operateri na istim tim tržištima suočavaju sa strogim ograničenjima o tome kako i gdje smiju da komuniciraju sa igračima.

Prema podacima H2 Gambling Capital, inostrani ilegalni operateri su u 2025. godini prisvojili 27% ukupnog evropskog bruto prihoda od igara na sreću (GGR) – približno 18 milijardi eura, što je značajan skok u odnosu na 10 milijardi eura iz 2020. godine. Projekcije ukazuju na to da će do 2030. godine ovaj iznos dostići 23 milijarde eura.

Slika na nivou pojedinačnih država jasno ilustruje problem. U Holandiji su strogi limiti potrošnje učinili legalnu ponudu nekonkurentnom, pa se ilegalno onlajn tržište sada procenjuje na 1,25 milijardi eura godišnje, što čini više od polovine ukupne potrošnje na igre na sreću u toj zemlji.

U Francuskoj zabrana onlajn kazina nije eliminisala potražnju – ona ju je jednostavno gurnula u ilegalne tokove, gde se ilegalno onlajn tržište procenjuje na čak 1,5 milijardi eura godišnje. U oba slučaja, preterano restriktivna regulativa postigla je efekat suprotan od namjeravanog.

Zašto postojeće regulative nisu potpuno efikasne u zaustavljanju ilegalnih operatera?

Ilegalni onlajn operateri djeluju potpuno nekažnjeno. Sjedišta su im van EU – na mjestima poput Kurasaa – van domašaja evropskih regulatora; ne plaćaju poreze, ne ispunjavaju zahtjeve za zaštitu potrošača i ne snose nikakve značajne posledice zbog targetiranja evropskih korisnika.

Oni mogu da ponude bolje kvote i veće bonuse upravo zato što nemaju nikakve odgovornosti niti troškove koje snose licencirani operateri.

Alati poput blokiranja IP adresa i platnih transakcija mogu pomoći, ali ilegalni operateri mogu ugasiti sajt ili aplikaciju i u roku od par dana ih ponovo pokrenuti pod gotovo identičnim imenom, dok odlučniji igrači koriste VPN kako bi zaobišli ograničenja.

Postojeći okviri su pravljeni da blokiraju pristup veb sajtovima, a ne da se bave operaterima koji su sada vidljivi i prisutni u sportu, na društvenim mrežama i pretraživačima.

Posledica ovih ograničenja je fragmentiran i nedosledan sistem sprovođenja zakona koji ilegalni operateri svesno iskorišćavaju. Rješenje tog problema zahtijeva koordinisaniji odgovor – razmjenu informacija među regulatorima, usklađivanje prioriteta i saradnju sa pružaocima platnih usluga i platformama kako bi se presekli tokovi prihoda koji održavaju te operatere.

Kako licencirani operateri i nadležni organi mogu efikasnije da sarađuju u borbi protiv crnog tržišta?

Licencirani operateri izbliza vide aktivnosti na ilegalnom onlajn tržištu – koje platforme targetiraju njihove igrače, koji se kanali plaćanja koriste i koje marketinške taktike pretvaraju posetioce u klijente.

Strukturiranija razmjena informacija između operatera, regulatora i finansijskih institucija mogla bi da pretvori te podatke u brže i preciznije akcije suzbijanja ilegalnih aktivnosti.

Sprovođenje zakona mora prevazići tradicionalne mehanizme blokiranja. Društvene mreže i pretraživači imaju sopstvena pravila o oglašavanju ilegalnih igara na sreću, ali je problem što ih retko sprovode.

Neophodan je veći i zajednički pritisak kako bi se osiguralo da to zaista čine.
Takođe, najbolja regulatorna praksa mora lakše da prelazi granice. Tamo gde postoje ubrzani procesi sprovođenja zakona i efikasni alati namenjeni igračima, druge jurisdikcije bi trebalo da ih usvoje umesto da kreću od nule.

Na kraju krajeva, najefikasnije oružje protiv ilegalnog kockanja nije nalog za blokadu, već licencirano tržište koje igrači zaista žele da koriste. Ako uspemo da zadržimo potrošača unutar regulisanog tržišta, svi dobijaju, uključujući i samu zaštitu potrošača.

Visoka stopa učešća na legalnom tržištu je najjasnije merilo uspjeha – a trenutno mnoga tržišta podbacuju.

Kako postići pravu ravnotežu između adekvatne regulative i očuvanja konkurentnosti legalnog tržišta?

Tenzija je stvarna: ako regulišete previše labavo, rizikujete štetu po igrače; ako regulišete previše strogo, terate igrače na ilegalno tržište gde nema nikakve zaštite. Nijedan od tih ishoda nije u javnom interesu.

Udio aktivnosti koji se odvija unutar licenciranog tržišta ključni je pokazatelj da li je ta ravnoteža uspostavljena. Poreske stope moraju omogućiti licenciranim operaterima da ponude konkurentne proizvode. Okviri oglašavanja moraju omogućiti operaterima da dopru do potrošača. Treba izbegavati kontraproduktivna ograničenja proizvoda. Svaka od ovih stavki ukazuje na isti osnovni princip – regulativa mora biti zasnovana na realnosti ponašanja igrača.

Čak i mjere sa najboljim namjerama mogu imati nenjamerne posledice – na primjer, limiti potrošnje na papiru mogu izgledati kao način za smanjenje štete, ali ako oni jednostavno nateraju igrače da potraže ilegalne platforme gdje nema nikakvih limita ni zaštite, onda je neto efekat na zaštitu potrošača suprotan od onoga što se željelo. Politika i regulativa gube smisao ako ne uzmu u obzir kako se igrači zapravo ponašaju.

U Rumuniji lokalne vlasti sada mogu da odlučuju o izdavanju dozvola za uplatna mjesta. Kakav uticaj ova mjera može imati na legalno i na crno tržište?

Prenošenje odluka o licenciranju na lokalne vlasti nosi rizik stvaranja fragmentiranog i nepredvidivog okruženja za licencirane operatere – i veoma predvidivu priliku za kriminalne mreže. Kada licencirana uplatna mjesta nestanu, kockanje ne nestaje. Ljudi pronalaze alternative, a te lokalne alternative najvjerovatnije neće biti regulisane.

Rumunija treba samo da pogleda iskustva drugih evropskih tržišta da bi razumjela kuda to vodi. Francuska je zabranila onlajn kazino još 2010. godine, ali uprkos tome oko 3 miliona Francuza igra onlajn kazino, a ilegalno onlajn tržište u toj zemlji procenjuje se na čak 1,5 milijardi eura godišnje. Zabrana nije eliminisala potražnju – ona ju je samo usmjerila ka ilegalnim mrežama koje potrošačima ne nude apsolutno nikakvu zaštitu.

Lokalne vlasti u Rumuniji možda vjeruju da djeluju u javnom interesu, ali bilo koja vrsta zabrane koristiće kriminalnim mrežama, a ne potrošačima.

Šta se još može uraditi na polju edukacije potrošača o rizicima nelicenciranih platformi?

Neki igrači završe na ilegalnim platformama, a da toga nisu ni svjesni – prevareni sajtovima koji izgledaju profesionalno i koji ponekad lažno tvrde da posjeduju evropsku licencu. Oni nemaju pojma da rizikuju – nemaju mogućnost rješavanja sporova, nema zaštitnih mehanizama poput samoisključenja, nema provjere starosti i nema zaštite ako nešto krene po zlu. Da bismo to rešili, potrebne su konkretne, koordinisane kampanje usmerene direktno ka potrošačima.

Drugi tačno znaju šta rade kada koriste ilegalne sajtove, jer su tamo primorani zbog limita potrošnje ili ograničene legalne ponude. Moramo dopreti do obe grupe.

Belgijska kampanja „Uvijek igraj legalno“ (Always Play Legally) je model vrijedan pažnje. Vodi je Belgijska komisija za igre na sreću u partnerstvu sa licenciranim sektorom i pomaže potrošačima da prepoznaju leijgalne sajtove, dok licenciranim operaterima omogućava da istaknu prepoznatljiv logo povjerenja. Ovakve praktične saradnje između regulatora i industrije su korisne i treba ih podsticati širom Evrope.

Generička upozorenja o ilegalnom onlajn klađenju nisu dovoljna. Potrebno nam je više inicijativa za podizanje javne svijesti o rizicima ilegalnog kockanja, koje bi idealno bile razvijene i sprovedene u partnerstvu sa regulisanom industrijom.

Takve inicijative treba da pomognu potrošačima da identifikuju licencirane brendove na tržištu i da ih upozore na opasnosti korišćenja ilegalnih. Cilj treba da bude jednostavan: učiniti da se licencirani sajt lako pronađe, a da se rizici korišćenja ilegalnih ne mogu ignorisati.

Izvor: Info Biz – Telegraf

Priroda i društvo

U sklopu akcije “Zelena obnova Crne Gore” zasađeno preko 60 sadnica drveća

Danas je u okviru akcije “Zelena obnova Crne Gore“ organizovano sađenje na opožarenim područjima u Piperima.

Akciju su organizovali MERS i inicijativa Ozelenimo CG, uz podršku Glavnog grada Podgorica, DVD Crna Gora i Jugopetrola. Zasađeno je više od 60 sadnica autohtonih višegodišnjih stabala.

“Zelena obnova Crne Gore” će sistemski uređivati opožarene površine planirane za sadnju, i to na tradicionalan način, kao i metodom osjemenjivanja dronom. Cilj je da se u početnoj fazi revitalizuje više od 1.000.000 m² opožarenih područja u Piperima i Kučima.

Poseban segment odnosi se na obnovu voćnjaka i vinograda.

Državni sekretar Zoran Dabetić rekao je da je posebno zadovoljan što su ovakve akcije sve češće u Crnoj Gori.

“Već prošle sedmice pripremali smo teren za sadnju i okupili razne institucije, ustanove, nevladine organizacije i volontere, kako bismo danas u istom sastavu zasadili prva stabla. Posebno mi je drago što su u početnim aktivnostima akcije “Zelena obnova” prepoznata upravo opožarena područja”, kazao je Dabetić.

Prema njegovim riječima, ovakve akcije ne samo da treba da postanu praksa, već i pokazatelj koliko je prirodi potrebno da se oporavi.

“Bilo kakav nemar prema prirodi stvara velike posljedice, uništava njen biodiverzitet, a samim tim i sliku naše zemlje. Zato zahvaljujem inicijativi Ozelenimo Crnu Goru, Glavnom gradu, volonterima i medijima što smo svi na istom zadatku – da obnavljamo i čuvamo našu prirodu”, zaključio je Dabetić.

Zelena obnova je dio nacionalne kampanje „Čuvaj da te čuva“, koju Delegacija EU u Crnoj Gori sprovodi u saradnji sa Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera.

Priroda i društvo

Jeleni Pavlović neophodan novac kako bi nastavila liječenje u Turskoj

Nikšićanka Jelena Pavlović (32) boluje od malignog tumora grlića materice i neophodan joj je novac kako bi nastavila liječenje u Turskoj.

Svi koji žele da pomognu mogu uplatiti sredstva na žiro-račun koji glasi na njeno ime: 510281099279601323 kod CKB banke.

Jelena je uz podršku velikog broja ljudi, posredstvom platforme humanost.com, bila na operaciji, ali su neophodni dodatni tretmani kako bi napokon pobijedila opaku bolest.

Kako su troškovi liječenja u Turskoj veliki, neophodna joj je pomoć.